Skip to content

Bazilika sv. Antuna Padovanskoga

SVETI DUH, ZAGREB

Vjerujem u Isusa Krista

Tribina s katehezom za odrasle u Godini vjere u župi svetoga Antuna Padovanskog u Zagrebu: „Vjerujem u Isusa Krista…“: Isus Krist, pravi Bog i pravi čovjek (KKC 422-534)

OLYMPUS DIGITAL CAMERAU ponedjeljak, 8. travnja 2013. godine, u dvorani svetoga Franje na zagrebačkom Svetom Duhu, u organizaciji župe svetoga Antuna Padovanskoga održana je osma u nizu od deset tribina s katehezom za odrasle na temu: „Vjerujem u Isusa Krista…“: Isus Krist, pravi Bog i pravi čovjek. Predavač je temu ove tribine, koja je po sebi vrlo zanimljiva, ali teološki vrlo izazovna, jer dotiče središnje teme kršćanskog vjerovanja obradio na vrlo pristupačan i širem slušateljstvu razumljiv način što po sebi ne iznenađuje jer je voditelj tribine ekspert baš u ovome teološkom području. Prof. dr. sc. fra Ivan Karlić, profesor je dogmatske teologije na Katoličko bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

U uvodnom dijelu prof. Karlić je rekao da kršćanstvo dijeli s nekim drugim religijama vjeru u jednoga jedinog Boga koji je izvor svega što postoji. No, njegova originalnost, jedinstvenost i istinitost je u ispovijedanju vjere da je taj Bog postao stvarni, autentični čovjek: Bog se utjelovio u Isusu iz Nazareta, Kristu, drugoj božanskoj osobi.

Na početku tribine, predavač je istaknuo da Isus Krist, Utjelovljena Riječ, nije mit ili apstraktna ideja, on je čovjek koji je živio u određenom povijesnom kontekstu, koji je umro nakon života provedenog na zemlji te da povijesno istraživanje o njemu zahtijeva i sama kršćanska vjera. Potom je iznio kronologiju Isusova života na zemlji onako kako je dostupno u povijesnim izvorima i to ne samo kršćanske tradicije nego i nekršćanske. Pri tome je naglasio da bi bilo nemoguće napisati Isusov životopis na temelju dostupnih (kršćanskih) izvora (prvenstveno Evanđelja), jer njihov je prvotni cilj posvjedočiti vjeru u umrloga i uskrsnulog Isusa Krista.

Ipak, kako je rekao prof. Karlić u Evanđeljima su sadržane i povijesne činjenice glede Isusa, njegovih riječi, djela i ponašanja. Prema tome, Isus iz Nazareta je doista čovjek, kao svatko od nas, čovjek koji je živio i umro na ovoj zemlji, koji je dijelio s drugim ljudima ljudsku prolaznost i ograničenja, koji je upoznao i glad i žeđ, radost i žalost (tjelesnu i psihičku), osmijeh i suze (usp. Heb 5,7; Iv 11,35s), srdžbu (usp. Mk 8,33; 10,14), umor, iskušenja, tjeskobu pred smrću… Dakle, sve ono što svaki čovjek doživi i iskusi tijekom svoje ljudske egzistencije. U svemu tome on je kao i mi, jedan od nas, naš brat. Ovim se želi, prije svega u svjetlu Evanđelja, ilustrirati da je stvarno bio čovjek kao i drugi njegovi suvremenici, da se ponašao i da je imao osjećaje kao i svi drugi ljudi, naglasio je predavač.

Govorivši o utjelovljenju Isusa Krista, prof. Karlić je rekao da utjelovljenje možemo opisati (definirati) ovako: to je sjedinjenje ljudske naravi sa drugom božanskom osobom. To znači: sjedinjenje se događa u drugoj božanskoj osobi (Bog Sin) koja, utjelovljujući se, uzima na sebe ljudsku narav, postajući tako pravi čovjek. Jedinstveni i osobit događaj utjelovljenja Sina Božjega ne znači da je Isus Krist djelomično Bog, a djelomično čovjek, niti da je „produkt“ neke zamršene mješavine božanskoga i ljudskog. On je postao istinski čovjek ostajući istinskim Bogom, tj. pravi je Bog i pravi čovjek.

Potom je prof. Karlić vrlo stručno objasnio koji je motiv utjelovljenja Sina Božjega iznijevši pri tome da utjelovljenje nije događaj koji bi bio subordiniran (podložan) ljudskom padu, jer događaj utjelovljenja Isusa Krista ne može ničim biti uvjetovan. Potom je na tragu velikog franjevačkog teologa blaženog Ivana Duns Scota rekao da je odgovor na motiv utjelovljenja Sina Božjega – otajstvo Božje ljubavi. Jer samo ljubav tako razmišlja, bez ljubavi to ne bi bilo razumljivo. A Božja ljubav nije logična u našem ljudskom smislu te riječi, ljubav uvijek prihvaća rizik i ide u nepoznato, prihvaća trpljenje i preuzima tuđi teret. Isus Krist je postao čovjekom i bio čovjekom – radi nas. To je tzv. proegzistenicija, postojanje radi drugoga. Biti čovjek za druge – to je određenje Kristove ljudskosti; on je čovjek za druge. To je ujedno i poruka za nas koji smo pozvani nasljedovati Krista kao njegovi učenici. Stoga u prvi plan je stavljena ljubav Božja prema čovjeku i svijetu: i da nije bilo grijeha, Sin Božji bi se utjelovio, da nam Bog i tako pokaže, odnosno objavi svoju ljubav! Dakle, temeljni motiv utjelovljenje jest Božja ljubav prema čovjeku.

U zaključku tribine, prof. Karlić je odgovorio na niz vrlo zanimljivih i teološki izazovnih pitanja koja se tiču osobe Isusa Krista, poput Isusovog znanja, njegove bezgrješnosti i svetosti kao i slobode u djelovanju. Posebno je bilo zanimljivo pitanje je li Isus mogao odbaciti Božji naum, te tako sagriješiti. To uključuje pitanje o njegovoj slobodi i slobodnoj volji, koju na prvi pogled isključuje njegova nesagrješivost. Novozavjetni spisi govore i o Isusovoj slobodi; on slobodno daje svoj život. Potom je prof. postavio vrlo aktualno pitanje što je sloboda? Ako se pod slobodom smatra mogućnost biranja između dobra i zla, pomirenje Isusove nesagrješivosti i slobode izgleda problematično. Ali, u tom slučaju ni Bog ne bi bio slobodan. Zbog toga, primjerena definicija slobode morala bi se ipak odnositi na biranje i određivanje vlastitog djelovanja (to je Božja sloboda! ), na biranje dobra, odnosno sloboda bi bila odlučivanje za (činiti) dobro. To je Isusova sloboda: on izabire dobro, zaključio je prof. Karlić.

Slijedeća tribina s katehezom za odrasle održava se u ponedjeljak 13. svibnja 2013. godine u 19.45 sati pod nazivom: OTAJSTVA ŽIVOTA ISUSA KRISTA; MUKA I SMRT NA KRIŽU; USKRSNUĆE (KKC 535-679)