Isus staje u red s grešnicima
Blagdanom Krštenja Gospodinova završava božićno vrijeme ili božićni ciklus liturgijske godine tijekom kojega smo častili Isusa položenog u jasle odnosno Betlehemsko Djetešce, kako ga je nazivao sv. Franjo Asiški dok je u Grecciu slavio Božić slaveći s vjernicima euharistiju pred živim jaslicama. Tijekom ovog božićnog vremena susreli smo Svetu nazaretsku Obitelj koju je Bog providonosno vodio usred brojnih izazova i teškoća na koje su nailazili. Častili smo i Svetu Mariju Bogorodicu koja je svojim „evo me“ Bogu širom otvorila vrata svoga srca ali i vrata ljudske povijesti iščekivanom Mesiji – Isusu Kristu. Zatim smo slavili Bogojavljenje, i razmatrali kako se Bog objavio trojici mudraca progovarajući im jezikom prirode koji oni su razumjeli i s dalekog istoka, preko zvijezde, doveo ih je u maleni Betlehem gdje su ga vidjeli i poklonili se pred njim i tako postali simbol svih naroda i svega čovječanstva kojemu Bog progovara. Slavili smo u ovom božićnom vremenu i one koji su, na različite načine i u različitim vremenima, proslavili Boga i uživaju slavu neba: sv. Stjepana, sv. Ivana evanđelista i Nevinu dječicu.
Danas slaveći blagdan Krštenja Gospodinova razmatramo Isusa koji staje u red zajedno s drugim ljudima, grešnicima, koji su dolazili Ivanu Krstitelju da ih uroni u rijeci Jordan. Ta gesta uranjanja u Jordan je gesta pranja za očišćenje. Isus, koji je bez ikakva grijeha i koji nije trebao nikakvo čišćenje niti obraćenje, staje u red s ljudima koji se priznaju grešnicima kako bi njima, tj. svakom čovjeku, pokazao svoju solidarnost te kako bi pokazao lice milosrdnog Oca koji ljubi svakoga čovjeka. Isus, „trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom“ (Fil 2,6) nego ponizuje sebe samoga do te mjere da staje u red s grešnicima pokazujući tako da ulazi u grešnost kako bi uništio grijehe svijeta. On je Jaganjac Božji koji oduzima grijehe svijeta. I ovom gestom uranjanja u Jordan objavljuje se kao Emanuel – Bog s nama. U Isusu, kako kaže jedan propovjednik, Bog se potpuno dariva čovjeku kako bi se čovjek mogao darovati Bogu.
Markovo evanđelje koje danas slušamo odmah nakon izvještaja o Isusovom krštenju govori o Isusovoj kušnji u pustinji i o početku javnog djelovanja. U ovom božićnom vremenu smo intenzivno razmatrali Boga koji nam se daruje, koji nas neizmjerno ljubi do te mjere da postaje jedan od nas. To je čudo koje ne smijemo prestati razmatrati i koje nas potiče da svjedočimo da smo njegovi, da smo kršćani, krštenici, oni koji su Kristovi. Pozvani smo to svjedočiti u svakodnevici, u redovitosti svakodnevnog života. Zato blagdan Krštenja Gospodinova označava kraj božićnog vremena ali ujedno i početak vremena kroz godinu. Milost koju smo primili u vremenu Došašća i Božića trebamo pretočiti u redovitom vremenu kroz godinu. Ipak, u našim franjevačkim crkvama ove godine Božić kao da traje dulje. Naime, povodom osamstote obljetnice Božića u Grecciu svetoga Franje Asiškoga, sve do 2. veljače imat ćemo priliku razmatrati Betlehemsko Djetešce i moleći se pred jaslicama, sukladno redovitim uvjetima (čista savjest, sudjelovanje na svetoj misi, Vjerovanje i Oče naš te molitvu na nakanu Svetog oca), zadobiti potpuni oprost za sebe ili za pokojne. Neka ova povlastica koja nam se pruža ove godine bude prilika za zajedništvo i duhovnu obnovu svakoga od nas.
fra Zvonimir Pervan
Fotografija: Pierro della Francesca, Krštenje Kristovo (izvor: Wikipedia)