„Što tražite?“
„Što tražite?“ Ovo je pitanje koje Isus postavlja dvojici Ivanovih učenika (Andriji i drugom kojemu se ne spominje ime, ali se pretpostavlja da je to bio sam Ivan evanđelist), nakon što je Ivan Krstitelj pokazao Isusa i nazvao ga „Jaganjcem Božjim“. Zapravo, ovo su prve riječi koje Isus izgovara u Ivanovu Evanđelju: „Što tražite?“ Već ta činjenica naznačuje nam da je ovo Isusovo pitanje vrlo važno i za nas danas. Naime, Gospodin želi da budemo svjesni onoga što tražimo u životu, što nam je bitno i koji je smisao našeg života. To je vrlo važno jer živimo u „užurbanom“ svijetu i često kažemo da „nemamo vremena“, ne stignemo, da smo umorni… Stil života današnjeg vremena često nas može odvesti u površnost, rastresenost, a to onda uzrokuje da ne živimo kvalitetno, nego da najčešće „životarimo“.
Dakle, prva poruka današnje Božje riječi jest živjeti staloženo, svjesno i sa smislom. Dobro je zbog toga svaki dan iznova postaviti sebi ovo pitanje: Što ja to tražim u svom životu, na ovome svijetu? Kao kršćani mi znamo da tu nismo slučajno, Bog za svakog od nas ima određeno poslanje – svoj spasenjski plan. No, da bismo otkrili svoje poslanje – Božji plan s nama, potrebno je da se kao ona dvojica učenika odazovemo i dođemo k Isusu, da nas On primi u svoj dom, da budemo stvarno s njim. Jedino ga tako možemo upoznati i s njime otkrivati smisao i ljepotu svog života.
Način na koji ćemo to ostvariti Gospodin nam pokazuje primjerom mladog Samuela u današnjem 1. čitanju. Tu otkrivamo kako je važno učiti slušati Božji glas i biti pozoran na Božju prisutnost. Evo nam i druge poruke današnje Božje riječi!
Potrebno je u ovom bučnom svijetu iznova naučiti slušati Božji glas. Za kršćanina je, danas više nego ikad, neophodno slušati Božji glas i po njemu se ravnati. Živi primjeri za to su nam toliki naši sveti i blaženici, a takvih primjera imamo i danas. Njihova duhovna veličina – njihova svetost, plod je upravo ustrajnog i vjernog slušanja Božjega glasa – Riječi.
Oni koji su bili u Asizu, u bazilici sv. Franje, (u donjoj bazilici), mogli su između ostalog vidjeti i najstariji portret sv. Franje koji je izradio poznati umjetnik Cimabue. Na toj freski vidimo da je umjetnik svecu naslikao lijevo uho nesrazmjerno veliko i neki su se čudili kako si je umjetnik dopustio takav gaf. No povjesničari umjetnosti objašnjavaju ovaj fenomen tumačeći kako to nije bila umjetnikova pogreška nego namjerno „pretjerivanje“ da bi se naglasilo ono što je tog sveca posebno obilježavalo za vrijeme njegova života. Zapravo, Cimabue je htio naglasiti da je svetog Franju posebno resila krepost slušanja Božje Riječi koja je bila istinski kompas i orijentir njegova života. Upravo je to bio jedan od preduvjeta zbog kojeg je postao jedan od najvećih svetaca Katoličke Crkve i Bog je po njemu mogao činiti tako velike stvari. To je poziv i nama. To je ono što možemo i mi učiti od njega, Samuela, sv. Andrije, sv. Ivana i ostalih apostola.
Treća poruka današnje Božje riječi dolazi nam kao posljedica svega ovoga što smo gore rekli. Naime, onaj tko dolazi Isusu i pozorno sluša njegov glas te ostaje s Njim, ne ostaje isti nego se nužno mijenja i njegov život postaje drugima navještaj Radosne vijesti. O tome nam govori i 2. čitanje, gdje nas apostol Pavao u poslanici Korinćanima podsjeća da smo u Kristu postali živi hram Duha Svetoga. Samim time pozvani smo u svom tijelu Boga proslaviti svetim životom. U susretu s Gospodinom i mi možemo poput Šimuna Petra otkriti svoje novo i pravo poslanje u svom životu te poput njega, sv. Andrije i drugih apostola postati izabrano oruđe u Božjim rukama i tako biti oni koji će i druge dovoditi Gospodinu.
Zato, neka nam i današnji susret s Gospodinom, na ovu drugu nedjelju kroz godinu, pomogne da pozorno slušajući Božji glas postanemo svjesniji što mi to tražimo u svome životu i što nam je bitno. Tako ćemo jasnije otkrivati gdje i kako nas to Gospodin treba i na koji se način želi proslaviti u našim životima da bismo mogli što plodonosnije i radosnije živjeti ovaj naš ovdje i sada.
fra Miljenko Hontić
Fotografija: Cimabue, Sveti Franjo