”Snaga riječi”

Motuproprijem „Aperuit illis“ 30. rujna 2019. papa Franjo odredio je da se u Crkvi ova nedjelja posveti slavljenju, razmišljanju i širenju Božje riječi. U istom dokumentu papa poziva da se ova nedjelja slavi kao svečan dan kako bi se okupljenom zboru vjernika konkretnim bogoslužnim činima zorno pokazala vrijednost Božje riječi.

U čitanjima koje liturgija stavlja pred nas ove nedjelje susrećemo se sa snagom riječi. Ljudska je riječ u ljudskoj povijesti, što se prepoznaje u mnogim poslovicama i izrekama, uvijek igrala važnu ulogu. Danas se susrećemo s inflacijom riječi i govora, koja često dovodi do zasićenja. Svi nešto govore, a jako malo slušaju. Prošla nas je nedjelja pokušala naučiti važnosti slušanja onoga što nam govori Gospodin, a što ljudi, dok nas današnja podsjeća na važnost riječi koju upućujemo jedni drugima i one koju nam želi uputiti dragi Bog.

Jednom riječju (tj. rečenicom) Gospodin preko Jone obraća zabludjeli grad Ninivu. Jednom rečenicom Isus Krist zauvijek mijenja živote četvorice muškaraca i čini ih svojim apostolima. Zaista, više od jedne riječi ili rečenice nije ni potrebno kada dolaze od pravih ljudi. Težinu riječima koje izgovaramo daje naš život, naše svjedočanstvo i naše ponašanje. Licemjerje je jedna od najtežih ljudskih osobina. S licemjerima nitko ne voli biti ni surađivati: jedno misle, drugo osjećaju, treće govore, četvrto čine. Zato je jako važno držati se dane riječi, obećanja. Jedna od najžalosnijih životnih situacija je kada netko iznevjeri dano obećanje; to stanje neispunjenosti i razočaranja uzrokovano boli zbog izmaknutog tla pod nogama.

Bog je uvijek vjeran svojim obećanjima. Njegova riječ nas nikada neće iznevjeriti. Koji put, kada se molimo i od Gospodina nešto tražimo, pokušavamo mu odrediti – ne samo što želimo ili bismo trebali od njega – nego i kada, i kako, i gdje, i preko koga bismo to trebali. Važno je prepustiti Gospodinu stvari u ruke. Naše je da Gospodinu upućujemo riječi zahvale, kajanja za grijehe, ljubavi prema njemu i traženja onoga što želimo, a njemu da prepustimo način ostvarenja. Riječi koje govorimo jedni drugima trebale bi biti obilježene suosjećanjem, milosrđem, blagošću i poniznošću, iskrenošću i jednostavnošću. Iskorijenimo svaku zavist, podlost, oholost, psovku, dvosmislenost i neukus iz svoga rječnika. Danas je važnije nego ikada birati riječi – ne iz lažnih obzira i skrivenih interesa – nego zbog ljubavi; jer ne želimo raniti jedni druge.

Neka nam Riječ Božja bude svjetlo u životu, a po uzoru na Gospodinovu riječ neka i naša bude puna ohrabrenja, optimizma, milosti i snage.

fra Ivan M. Lotar, župnik i rektor Bazilike

Fotografija: Aaron Burden, Unsplash