Svijećnica i završetak franjevačkoga potpunog oprosta

U petak smo proslavili blagdan Svijećnice. To je ujedno bio i posljednji dan Franjevačkoga potpunoga oprosta u našoj Bazilici. Na svetoj misi u 19.00 sati zahvalili smo Gospodinu na svim primljenim milostima u dva mjeseca trajanja Potpunoga oprosta. U našoj Bazilici proslavili smo i Dan posvećenoga života i blagoslovili svijeće. 

Nakon svete mise, prigodan božićni koncert upriličili su Muški vokalni ansambl „Ivan Goran Kovačić“, Akademski zbor Filozofskog fakulteta u Zagrebu „Concordia discors“ te Komorni dječji zbor Glazbene škole „Pavao Markovac“, sve uz ravnanje dirigenata Lobela Filipića i Vinka Karmelića. 

Rektorovu homiliju donosimo u cijelosti. 

Danas imamo mnoštvo razloga za slavlje. Danas slavimo blagdan Isusova prikazanja u Hramu, Dan posvećenoga života i završetak franjevačkoga potpunoga oprosta.

Isus je, Zakonu podložan, kako nam svjedoči poslanica Hebrejima: „Stoga je trebalo da u svemu postane braći sličan, da milosrdan bude i ovjerovljen Veliki svećenik u odnosu prema Bogu kako bi okajavao grijehe naroda.“ Dan Posvećenoga života na posebno se svečan način donedavno slavio u zagrebačkoj katedrali. Sjećam se nebrojenoga mnoštva redovnika i redovnica, haljina i habita najrazličitijih boja i oblika. Slično je i danas: Crkva u Hrvata, posebno u redovništvu, je mlada, puna poleta i kreativnosti, a opet svjesna važnosti okrenutosti tišini, meditaciji i razmatranju. Danas je ujedno i dan završetka franjevačkoga potpunoga oprosta. Dva mjeseca smo imali osobitu milost moliti za sebe i svoje pokojne posebne milosti kojih smo toliko potrebiti. Ne radujemo se što Oprost završava, ali se radujemo na svim divnim susretima koje nam je providio pred našim krasnim jaslicama i što možemo biti zahvalnima na svim uslišanim molitvama!

Danas smo na poseban način obasjani svjetlom svijeće, tako se, na kraju krajeva, ovaj blagdan i naziva – Svijećnica.

Sveti Sofronije će reći: „Pridodajemo i sjaj svijeća, pokazujući time i božanski sjaj onoga koji nam prilazi, a koji, odagnavši tmine najgore, sve osvjetljuje i obasjava obiljem svjetlosti vječne. Time pokazujemo nadasve sjaj duše, s kojim je potrebno da idemo Kristu u susret.“

Recimo nešto o značenju ovoga predmeta koji čovjeka prati tijekom cijeloga života.

Krsna svijeća u sebi nosi duboku poruku vjere roditelja i kumova, koji djetetu novokršteniku trebaju biti svijetao i pozitivan primjer vjere tijekom života. Svijeće palimo za rođendan označavajući tako radost zbog svakog novog dana, mjeseca i godine, ali i zbog svijesti o životnoj prolaznosti. Svijeće palimo u došašću kada odbrojavamo nedjelje do Božića, palimo ih na Prvoj Pričesti kao uspomenu na krštenje, a na Svetoj Potvrdi gori uskrsna svijeća – simbol Kristove pobjede nad zlom i tamom koje odzvanja još od uskrsne noći kada svećenik poziva: „Svjetlo Kristovo!“, a mi odgovaramo radosno: „Bogu hvala!“ nakon čega slijedi Hvalospjev Uskrsnoj svijeći. Svijeća će nas dočekati i u trenucima blagoslova obitelji i sabrane molitve; svijeće palimo kako bismo se umirili njenim blagim sjajem i mirisom. Gospodin nam je dao sva osjetila kako bismo ga mogli susresti. I kako reče jednom sv. Antun: „Svjetlo samo jedne svijeće, pobjeđuje sav mrak!“ U novije vrijeme i u našim krajevima usvaja se tradicija preuzeta iz onih germanskih: paljenje svijeće na vjenčanju kao podsjetnika, napose u teškim vremenima, na dana obećanja jedno drugome i dragome Bogu. Mnogi vjernici iz Zagreba i okolice, studenti, učenici, dolaze na Kamenita vrata zapaliti Gospi svijeću. To obično čine iz zahvalnosti za učinjena milosna izmoljena dobra, ali i iz velike životne potrebe. Tada bi zapaljena svijeća isto tako trebala biti znak zahvale, ali i duboke vjere i privrženosti Bogu i Blaženoj Djevici Mariji. Na kraju: svijeća će nas dočekati i na našem sprovodu i na našem grobu kao znak Kristove pobjede nad smrću, sućuti i poštovanja pred otajstvom prestanka ljudskoga života.

Paljenje svijeća ne smije biti popraćeno praznovjerjem, nego molitvom koja priliči pojedinom trenutku. Najvažnije: na Svijećnicu, ali i svaki drugi dan i mi, držeći blagoslovljenu i zapaljenu svijeću, želimo biti svjetlo na prosvjetljenje u obitelji, hrvatskom društvu i Crkvi. Postoji li od toga nešto bolje, važnije, značajnije?

Danas smo se u evanđelju osvjedočili primjerima dvoje velikih ljudi: starca Šimuna i proročice Ane. Simbolično je da evanđelje u današnjem danu objedinjuje prisutnost novorođenčeta i staraca. Uvijek je postojala posebna veza među ovim dvjema skupinama ljudi. Starac Šimun nam je primjer da je Bog uvijek vjeran svojim obećanjima; vidio je otkupljenje, tj. Otkupitelja. Proročica Ana primjer nam je bračnoga i udovičkoga života; sva predana posluživanju oko Hrama, zacijelo je bila jako cijenjena u narodu zbog svoga uzornoga života, pa se zato svi diviše što se o Isusu govorilo. Tako jednostavni, vjerojatno i neuki ljudi, obilježeni križem života, pogleda pročišćena patnjom – zaista vidješe očima srca spasenje i prigrliše ga.

Neka i nama Gospodin udijeli tako čist i bistar pogled da, kada jednom upoznamo Spasenje; kada ga ugledamo, da ga nikada ne napustimo. Amen.