Pepelnica – početak korizme

U srijedu 14. veljače započelo je korizmeno vrijeme. Svete mise slavili smo u 7.00 (fra Vladimir Vidović) i u 19.00 (fra Ivan M. Lotar) te smo na objema upriličili obred pepeljenja. Prvi križni put ove korizme predmolili su članovi Župnoga pastoralnoga i ekonomskoga vijeća. Križni put u Bazilici je svake srijede i petka s početkom u 18.15., a već sada najavljujemo (vidi najave) križni put “Dođi, slijedi me!” uz Črnomerečki potok koji će se održati u nedjelju 10. ožujka s početkom u 15 sati. Nakana ovog križnog puta na otvorenom je molitva za naše obitelji i nova duhovna zvanja, za prestanak ratova, za sve zatvorenike, ovisnike i bolesnike u našoj Župi.

Župnikovu homiliju na Pepelnicu donosimo u cijelosti:

“Pred nama je milosno razdoblje korizme koje će trajati četrdesetak dana, a bit će obilježeno stavom priprave za najvažniji dan u godini: nedjelju uskrsnuća Gospodinova.
Bog se nikada ne umara od toga da nas uvijek iznova pozove k sebi, domu svome. Povratak Bogu započinje pomirenjem s Bogom, a prvi preduvjet za pomirenje je shvatiti i prihvatiti da je došlo do razilaženja, razmirice, svađe. Tek kada to razumijemo, moguće se s Bogom pomiriti.
Rečenica iz prvoga čitanja koja me na poseban način pogodila u srce, a želim da se to danas dogodi i vama jest „Gospodin se nad zlom ražali“. Nigdje nije prorok Joel istaknuo da se Gospodin nad zlom razbjesnio, ražestio. Čak i na mjestima gdje prepoznajemo i taj Božji stav, detaljan i marljiv čitatelj uočit će da završetak svake Božje „ljutnje“ zapravo završava žalošću i smilovanjem. Ražalostiti nas može samo onaj koga volimo, baš kao i istinski razveseliti. Tako i mi Boga našega svojim (ne)djelima. Cijelo čitanje ima svečani ton, naglašavajući da je, iako se radi o pokorničkom slavlju, povratak Bogu uvijek prati veliko slavlje!
Pavao nas opominje slično kao i prorok Joel: „Pomirite se s Bogom.“ – i to zaklinje, moli. Kako ne bismo „uzalud primali milosti Božje“. Vrijeme na Zemlji je kronično ograničeno. Vrijeme za pomirbu s Bogom nije smrtna postelja, baš kao ni s ljudima ili sa samima sobom. „Braćo, dok imamo vremena činimo dobro!“ – ponavljao je svakodnevno sv. Franjo Asiški citirajući sv. Pavla. Zna je dobro svetac Božji što govori. Sad je vrijeme milosno, sada te srce poziva na obraćenje, sada se okani prošloga, oprosti sebi, ljudima i Bogu ako što imaš i prestani biti zarobljenikom prošlosti; okamenjeni fosil izgubljenog vremena i pomiri se!
Isus današnje razmišljanje završava rečenicom: „Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide. Inače nema vam plaće u vašeg Oca koji je na nebesima.“ Isus ističe plaću. Mi ne radimo svoju pravednost besplatno niti uzaludno, nego za plaću – samo moramo odlučiti za koju: ljudsku, zemaljsku ili nebesku. Isus nas podsjeća na tri situacije: „Kada dakle dijeliš milostinju“, „Tako i kad molite“, „I kad postite“.  Trebam paziti da to ne činim zbog ljudi, ali hoću li se prekrižiti na javnom mjestu? Hoću! Hoću li siromahu dati prilog bez obzira ima li koga oko mene ili ne? Hoću. Hoću li odbiti hranu, ako postim? Hoću. Ali to neću činiti zbog drugih, nego na slavu Božju. Naša djela naše su svjedočanstvo, ali mogu postati i našom sablazni. Zato Isus upozorava: „Pazite!“ – jer nije nijedna situacija ista.
I naša će glava biti danas posuta pepelom. Sjetimo se, dakle da smo prah i da ćemo se u prah vratiti, pa se obratimo i povjerujmo evanđelju i neka nas ovi trenuci zadrže u obraćenju srca, življenju vrijednosti korizme u skrovitosti; kako bismo svi zajedno, radosno i ispunjeno mogli dočekati jutarnje svjetlo našega, osobnoga uskrsa! 

Foto: Badrov