U Katoličkoj Crkvi i oni koji su primili sveti red, i redovnici i laici mogu imati neke službe. Laici to čine na temelju općeg ili krsnog svećeništva, a klerici na temelju ministerijalnoga. Redovite službe koje imaju pripadnici ministerijalnoga svećeništva proizlaze iz tri stupnja svetoga reda, a to su đakonat, prezbiterat i episkopat.
Đakonat je prvi stupanj svetoga reda, a onaj tko ga je primio načelno pomaže svećeniku i biskupu u njihovim službama. Tako đakon npr. poslužuje oko oltara, svečano naviješta Evanđelje, krsti, vodi obred vjenčanja i sprovoda, dijeli neke blagoslove itd., ali ne može slaviti svetu misu, ispovijedati, dijeliti bolesničko pomazanje i činiti druge čine koji su vlastiti prezbiteru i biskupu. Prema vanjskim znacima, đakon se prepoznaje po posebnoj štoli koja stoji dijagonalno i vezuje se na suprotnom boku, zatim po Evanđelistaru, koji prima na ređenju, te po dalmatici, posebnoj liturgijskoj haljini koja rastvorena tvori oblik križa. Za đakona može biit ređen kršteni muškarac dolična života i imati najmanje 23 godine ukoliko je to prijelazni stupanj za svećeništvo, a 25 ukoliko se ne sprema postati svećenik. Ukoliko je pak oženjen, mora imati najmanje 35 godina.
Prezbiter je drugi stupanj svetoga reda, a onaj tko ga je primio može slaviti svetu misu, ispovijedati, dijeliti bolesničko pomazanje i vršiti sve ono što spada na svećeničku službu, ali ne može dijeliti sakrament potvrde bez posebne biskupove ovlasti, niti dijeliti sakrament svetoga reda, kao ni vršiti bilo što što spada na biskupsku službu. Posebni su mu znakovi štola koja visi preko oba ramena, kruh i vino, te misnica. Za prezbitera može biti ređen samo kršteni muškarac dolična života, koji ima najmanje 25 godina i završen filozofsko-teološki studij.
Puninu svetoga reda imaju biskupi, kao nasljednici apostola, pa na njihovu službu spada dijeliti sve sakramente, kao i imati posebnu posvetiteljsku, naučiteljsku i upraviteljsku skrb za povjerenu im mjesnu Crkvu. Njihovi su vanjski znakovi Evanđelistar, mitra, prsten i štap, a da bi netko bio ređen za biskupa, mora biti muško, dolična života, imati najmanje 35 godina starosti i biti najmanje 5 godina prezbiter. Uz to mora imati doktorat ili barem magisterij, kako bi dolično mogao vršiti svoju naučiteljsku službu.
Osim pripadnika tri stupnja svetoga reda, i redovnici koji nisu svećenici mogu imati neke službe u Crkvi. Oni žive posvećeni život u samostanima i zavjetuju se na tjelesnu uzdržljivost, siromaštvo i poslušnost poglavaru. Neki redovi njeguju kontemplativni život, dok su drugi više usmjereni na pomaganje drugima.
Uz njih i laici mogu imati neke službe u Crkvi, kao što su npr. vjeroučitelji, izvanredni djelitelji pričesti, čitači, sudci na crkvenim sudovima, branitelji veze, članovi župnih i biskupijskih pastoralnih i ekonomskih vijeća itd.
Svi oni u Crkvi imaju jednako dostojanstvo i svatko u svom redu može pridonijeti rastu Crkve.
Navještaj Božje riječi sastavni je dio kršćanskoga bogoslužja u kojem se naviještena riječ uprisutnjuje i ostvaruje u otajstvenim znakovima. U bogoslužju su uvijek prisutni riječ i čin. Tako Crkva u euharistijskom slavlju vidi dva stola: stol riječi i stol Tijela i Krvi. Upravo zbog toga obnovljena liturgija Drugog vatikanskoga sabora inzistira da u svakom bogoslužnom činu bude uključena i služba riječi. Zbog toga je i služba čitača izuzetno važna u bogoslužju. Služba čitača bila je u Crkvi od samih početaka, a ponovnu važnost dobila je uvođenjem narodnoga jezika u bogoslužje. Za tu službu potrebna je daljnja i bliža priprava, a i jedna i druga imaju u sebi dva vida: teološko-liturgijski i praktični. Čitači trebaju imati određenu teološku kulturu, što se može postići određenim tečajevima, ali u isto vrijeme trebaju svladati određene vještine javnoga nastupa i čitanja u javnosti, imajući uvijek u vidu da naviještaju živu Božju riječ, Božji govor upućen zajednici. Nažalost, na razini opće Crkve nije do kraja uređeno pitanje postavljenih čitača i onih koji privremenim odabirom preuzimaju tu službu. Kako god bilo, trebamo se nadati da će se Božja riječ u bogoslužju naviještati sve dostojnije i prikladnije da bi doprla do srca vjernika jer: »Živa je Riječ Božja i djelotvorna« (Heb 4, 12), i u početcima Crkve i danas.
U bazilici sv. Antuna Riječ Božju mogu naviještati isključivo lektori koji su za tu službu pripravljeni i položili lektorski ispit. Oni su redom:
Dragi vjernici! Crkva nas potiče na veću uključenost vjernika laika u intezivan život vlastite Župe. Budući da su u našoj Župi svete mise izrazito posjećene, a pričešćivanje svojom dužinom ne prati dinamiku liturgijskoga slavlja, zamolili smo Nadbiskupski duhovni stol za podjelu dopuštenja aktivnim vjernicima laicima pričešćivanje u izvanrednim situacijama. Oni su redom za župu sv. Antuna: Željko Šprem, Damir Glivarec, Vlado Badrov, Vedran Jerković, Andrej Klikić, Goran Firšt, Krešimir Domjanić, Mario Franić, Marko Jurić, Ivan Reiner i Tomislav Flegar. Za župu sv. Maksimilijana Kolbea dopuštenje je dano Filipu Toliću, Pavlu Čondiću, Petru Reniću i Vladimiru Mihelju. Svi kandidati su adekvatno pripremljeni, a na svetkovinu Tijelova 2023. i uvedeni u službe u trajanju od tri godine. Molimo za njih i njihove obitelji da budu dostojni službe koja im je, svima nama na korist, povjerena!