Župno hodočašće u Krašić

Euharistijsko slavlje trećega dana devetnice uoči blagdana bl. Alojzija Stepinca, u subotu 3. veljače 2024. godine u krašićkoj Župi Presvetoga Trojstva predvodio je župnik Župe sv. Antuna Padovanskoga i rektor istoimene bazilike te župnik župe sv. Maksimilijana Kolbea u Zagrebu fra Ivan Marija Lotar.

Toga su dana u Krašić hodočastili i vjernici iz Dugoreško-mrežničkog i Karlovačkog dekanata, iz župa sv. Antuna Padovanskoga (Sveti Duh) i sv. Maksimilijana Kolbea na Bijeniku, župe Botinec, župe Lug Samoborski, župe Rude, župe Čučerje, članovi Molitvenoga vjenčića Kraljice Obitelji te studenti iz Doma sv. Antuna u Zagrebu. 

Prije euharistijskoga slavlja, molili smo križni put na otvorenom, predvođeni ravnateljem Doma sv. Antuna i voditeljem Pučke kuhinje na Svetom Duhu fra Vladimirom Vidovićem.

Na početku večernjeg euharistijskog slavlja, sve nazočne pozdravio je domaći župnik vlč. Ivan Vučak.

Liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor Župe sv. Antuna Padovanskoga „Tomislav Talan“ pod ravnanjem maestra Gorana Jerkovića, a na orguljama ih je pratio orguljaš Milan Hibšer. 

Naši odgajanici su vodili svečanu asistenciju u pobožnosti križnoga puta i na svetoj misi te se, na kraju svete mise, predstavili prisutnim hodočasnicima. 

Na kraju euharistijskoga slavlja, vlč. Vučak zahvalio je svim hodočasnicima i svećenicima s kojima su došli, napose našem župnom zboru. Rektor fra Ivan je zahvalio na pozivu i gostoprimstvu i objavio kako će 12. utorak u čast sv. Antuna predslaviti upravo krašićki župnik te pozvao sve župljane na hodočašće sv. Antunu. 

Nakon svete mise upriličen je tradicionalni blagoslov grla prigodom blagdana sv. Blaža te je zajedništvo nastavljeno uz okrjepu i druženje pod šatorom uz krašićke kobasice i kuhano vino.

Hodočasnicima su, nakon liturgijskoga programa mogli posjetiti Stepinčev spomen-dom kao i suvenirnicu, a na povratku za Zagreb rektor je blagoslovio nabožne predmete te je vožnja do doma – iako kratka – protekla uz pjesmu i kolače. 

Vlč. Vučak dao je svoj intervju za Veritas u broju za veljaču, pa preporučamo nabaviti spomenuto. 

Rektorovu homiliju donosimo u cijelosti:

Drage sestre i braćo, dragi hodočasnici na ovom svetom mjestu,

Nalazimo se u devetodnevnoj pripravi pred svetkovinu bl. Alojzija Stepinca i to upravo u njegovoj rodnoj župi. Velika je milost biti ovdje. Od 24. studenoga i bazilika sv. Antuna u Zagrebu, uz ovo svetište i zagrebačku katedralu, postala je osobito mjesto štovanja našega Blaženika koji takvih mjesta zaslužuje i više zbog svoga svjedočanstva života, vjere i ljubavi prema svim ljudima, bez obzira na međusobne raznolikosti.

Bog nam u svojoj riječi danas pred oči stavlja primjer kralja Salomona, sina kralja Davida. Kralj Salomon je zacijelo bio vrstan primjer obojici svetaca s kojima se danas susrećemo: i bl. Alojziju i sv. Blažu. Salomon ne traži od Gospodina ništa osim „pronicavog srca da može suditi narodu, razlikovati dobro od zla“ ili kako sam Bog kaže „pronicavost u prosuđivanju pravice“. Salomon traži mudrost koja dolazi od Gospodina kako bi mogao biti pravednim. Pojam pravednosti u Starom zavjetu ne podrazumijeva puko izvršavanje Zakona, kako bismo mogli na prvo slušanje pomisliti. On je puno dublji. „Vjernost zajedništvu i punina spasenja“, „blagotvorni red“, „vjernost: samo su neki od pokušaja dobroga prevođenja ovoga pojma. Nijedan pojam kao taj nije pobudio zanimanja stručnjaka zbog svoje širine i čestotnosti upotrebe. Salomon je zacijelo molio ono što je najvažnije, a sve ostalo mu se nadodalo.

Današnje evanđelje nam oslikava prikaz Isusove duboke suosjećajnosti i zdrave obazrivosti za čovjeka i njegove potrebe. Na to su pozvani i svi oni koji ga planiraju i žele revno nasljedovati. Ne zatvarati se u vlastitu udobnost, nego izaći iz nje i otvoriti se neudobnosti „mirisanja na ovce“ – kako nam predlaže i papa Franjo. Takvi pastiri bijahu obojica današnjih svetaca, biskupa i mučenika: sv. Blaž i bl. Alojzije. Ovo zvuči gotovo kao igra riječi. 

Teško je o Stepincu reći išta što već nekada nije rečeno; teško napisati nešto što pero nekoga revnoga njegovoga životopisca nije zapisalo. U tom smislu bi vjerojatno nešto lakše bilo reći o sv. Blažu. No podsjećajući se nekih crtica iz Stepinčeva života, naiđoh na sljedeće: „Kao pastir Crkve zagrebačke nastoji se što češće izravno susresti sa svećenicima i vjernicima diljem nadbiskupije. Promiče svestranu duhovnu obnovu, osobito euharistijsku i marijansku pobožnost. Na srcu mu je pastoral obitelji i mladih te što aktivnije sudjelovanje vjernika laika u Katoličkoj akciji.“ Nije tajna da je bio čovjek ispred svoga vremena, ali ovaj pasus kao da je napisan jučer. Potrebe naše Crkve su uvijek iste: svestrana duhovna obnova. Duhovna obnova možda jest prvi zadatak svećenika i biskupa, barem u onoj „službenoj“ fazi. No evanđelje koje smo danas čuli ističe jednu važnu činjenicu koja bi nam lako mogla promaknuti: „No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strčaše onamo i pretekoše ih.“ 

Oni (narod) ih vidje, prepozna, strča se i preteče! Gdje je naš polet, naša inicijativa u hodu prema Bogu utjelovljenome u vremenu i prostoru; inicijativama duhovne naravi? Naš narod, drage sestre i braćo, duhovno gine. Katolička Crkva, naše župe i zajednice nude puno toga dobroga; bilo uživo, bilo putem interneta. Što mi od toga zaista koristimo, čime se od toga hranimo? 

Pomodarstvo suvremenoga čovjeka ide za raznim egzotičnim, s kršćanstvom nespojivim i opasnim duhovnim praksama samo zato što ne zna što sve ima „u svome dvorištu“. Moramo li doživjeti iseljenje iz Domovine u neku od bogatijih zapadnih zemalja, okusiti slatkoću eurića i suhoću duhovne pustinje kako bismo znali cijeniti svakodnevnu svetu misu, redovitu ispovijed, pobožnosti i duhovne obnove bez kojih duhovno kopnimo i s vremenom – umiremo? Duhovna obnova započinje u prihvaćanju ponuđenoga, u obiteljskoj molitvi, u zdravoj ispovijedi, u urednom molitvenom životu, a nastavlja se u služenju zajednici, svjedočanstvu života i oprimjerenoj vjeri.

Radosni što smo danas ovdje ovako lijepo okupljeni, pokušajmo biti zahvalnima na svim darovima koje nam Gospodin daje; na svakom susretu, na svakoj molitvi i zacijelo će se naša srca obnoviti, naše obitelji ugledati svjetlo Božje prisutnosti, naši mladi i naša djeca u vjeri i s vjerom rasti. U duhu Salomonove mudrosti: to je najpametnije što ćemo im ikad ostaviti. Na kraju krajeva, mi smo ti koji smo pozvani donositi svjetlo i vjeru i nadu i ljubav – kako jednom reče sv. Antun Padovanski.

Neka nam i zagovor sv. Blaža u našem putu k svetosti pomogne, zaštiti nas od svake bolesti grla, omogući da budemo na dobrome glasu, da čuvamo tuđi dobar glas i budemo živim primjerima Božje ljubavi na zemlji.

Amen.