“Hram”

Treće korizmene nedjelje razmatramo odlomak iz Ivanova evanđelja. Ovaj odlomak može se interpretirati na različite načine: Isus čisti Hram, Isus naviješta svoju muku i uskrsnuće ili Isus naviješta novi Hram, novi način bogoštovlja.

U ovom događaju o hramu Isus je preplavljen mesijanskim žarom i svijesti da je to „kuća Oca mojega“. Snažno i autoritativno nastupa, ali to nije samo uspostava reda u kući Očevoj. Očevici su dobro zapazili da je posrijedi nešto više, netko viši. Stoga pitaju za ovlast. Neka im pokaže znak da je za to ovlašten. Isus očito, ali opet prikriveno, ukazuje na svoje buduće uskrsnuće. Tada će sam Bog Otac jasno pokazati da je na njegovoj strani, na strani svojega utjelovljenoga Sina.

Ali evanđelist Ivan ide dalje. On u svjetlu Duhova, retrospektivno – gledajući unatrag, još bolje razumije cijelu situaciju: Isus je govorio o Hramu svojega tijela. Što to znači? Za Židove je materijalni Hram bio mjesto Božje prisutnosti i blizine. Tu su Židovi iz najbližega doživljavali Boga, susretali se s njim. Odsada, „mjesto“ Božje prisutnosti bit će samo tijelo Isusovo. On sam. Ta on je, po proroštvu, Emanuel što znači S nama Bog. Već je u Proslovu Ivan zapisao: „I Riječ (Sin Božji) tijelom postade i nastani se među nama“. To tijelo njegovo, puno uskrsnog dinamizma, među nama je i u nama po Euharistiji.

I mi sami postajemo „Hram Duha Svetoga“ (1 Kor 6,19) jer „Duh Božji prebiva u nama“ (Rim 8,9.11). Sve što radimo, sve što jesmo – ako živimo usklađeni s Bogom (po Dekalogu) – sve naše bogoljublje i bratoljublje postaje proslava Boga kojega, kao bogonosci, pronosimo svijetom. No nije li možda potrebno da Isus ove korizme, možda i bičem, očisti taj naš hram?

Opisujući događaj izgona prodavača i mjenjača iz Hrama i Isusov boravak u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, sveti Ivan će zaključiti da se Isus nije povjeravao niti onima koji su povjerovali u njega „jer ih je sve dobro poznavao i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku“. Ove riječi mogu poslužiti i kao ključ razumijevanja i samog događaja „čišćenja“ Hrama, jer izgon trgovaca i mjenjača je bio izvršen ne samo poradi sprječavanja oskvrnjivanja Božjeg svetišta, nego poradi veće čistoće čovjeka koji je istinski hram Božji. Ali da bi se čovjek očistio i postao istinskim Božjim hramom, nije dovoljno to što Isus zna što je u čovjeku, nego da svaki čovjek zaviri u svoju nutrinu i suoči se s onim što nosi u sebi te zatraži očišćenje i oproštenje kroz sakrament ispovijedi.

Molimo Gospodina da nam posvijesti kako je u našoj nutrini mjesto njegovog prebivanja, pa mu i dopustimo da nas uresi kao Božji hram u kojem ćemo Boga susretati i štovati kao što i priliči. Budimo prihvatilište Božje i ne ostavljajmo u sebi ništa od onog što bi bilo suprotno njegovoj svetoj prisutnosti. Dopustimo Gospodinu ove korizme, da, ako treba, i bičem očisti hram naše duše.

fra Filip Pušić