Došli smo ti, Majko draga…

Nema čovjeka, rođenog osamdesetih i nakon, a da nije čuo za malo hercegovačko selo – Međugorje. Ovih smo dana svjedočili izjavi Crkve na temu „Međugorskoga fenomena“, ali i brojnim (često posve bezveznim i nepoučenim) medijskim napisima na temu. Naša Župa je hodočastila u Međugorje 2022. i 2023. godine (kada su hodočašća već bila i službeno odobrena) kao mjesto susreta s Kristom u euharistiji, ispovijedi, klanjanju i molitvi krunice te u pomoći zajednici „Milosrdni Otac“ i „Cenacolo“ za nezbrinutu djecu i borbu protiv ovisnosti. Što nam (zapravo) kaže Crkva? Putem nihil obstat o duhovnom događaju, vjernici su „ovlašteni da ga se pridržavaju na razborit način” (Norme, čl. 22, §1: usp. Benedikt XVI, Verbum Domini 14). Iako ovo ne podrazumijeva izjavu o nadnaravnom karakteru fenomena o kojem je riječ (usp. Norme, čl. 22, §2), i podsjećajući da vjernici nisu obvezni vjerovati u njega, nihil obstat upućuje da potonji mogu primiti pozitivan poticaj za svoj kršćanski život preko ovog duhovnog prijedloga i dopušta javno štovanje. Takva odluka je moguća ukoliko su se mogli zabilježiti mnogi pozitivni plodovi usred nekog duhovnog iskustva, a da se u Narodu Božjem nisu raširili negativni ili rizični učinci.

Crkva napose ističe duhovne plodove Međugorja: Pozitivni se plodovi nadasve očituju u promicanju zdrave prakse vjerničkog života, u skladu s tradicijom Crkve. U kontekstu Međugorja, to se odnosi kako na one koji su bili daleko od vjere tako i na one koji su do tada površno prakticirali vjeru. Mjesto je posebno po velikom broju takvih plodova: brojna obraćenja, učestali povratak sakramentalnoj praksi (euharistija i sakrament pomirenja), brojna zvanja za svećenički, redovnički i bračni život, produbljivanje vjerničkog života, intenzivnija molitvena praksa, brojna pomirenja supružnika te obnova bračnog i obiteljskog života. Valja spomenuti da se takva iskustva događaju nadasve u kontekstu hodočašća na mjesta povezana s prvotnim događajima, radije nego tijekom susreta s „vidiocima“ radi prisustva navodnim ukazanjima. U svakom slučaju, neka se ljudi koji idu u Međugorje snažno usmjere na to da prihvate kako se na hodočašća ne ide radi susreta s navodnim vidiocima, već radi susreta s Marijom, Kraljicom Mira i – vjerni ljubavi koju ona osjeća za svoga Sina – radi susreta s Kristom i kako bi ga slušali u meditaciji Riječi, sudjelovanjem u euharistiji i euharistijskom klanjanju, na način kako se to događa u mnogim svetištima diljem svijeta u kojima se s najrazličitijim naslovima časti Blažena Djevica Marija.

Što je s Gospinim porukama? Crkva ističe da je većina poruka u skladu s evanđeljem, što potvrđuje njihovu autentičnost: naslov „Kraljica Mira“ koji je službeno priznat, Mir koji izvire iz ljubavi, Isus – Kralj Mira, Samo Bog, Bog u svakodnevnome životu, Marijin zagovor nas usmjerava Kristu, poziv na obraćenje, težak teret zla i grijeha, molitva, sveta misa kao središte života, bratsko zajedništvo, radost i zahvalnost, poziv na osobno svjedočanstvo, život vječni, Gospino isticanje važnosti čitanja i poslušnosti Riječi Božjoj,

Crkva nadalje ističe sljedeće: Vjernici moraju biti oprezni i razboriti u tumačenju i širenju navodnih poruka. Kako bismo sada pružili usmjerenje ukazujemo na neke poruke koje treba razmotriti s posebnom brigom, premda mnoge od njih mogu biti primjereno shvaćene u svjetlu sveukupnosti poruka. Diskutabilne teme: prijekori iprijetnje, poruke Župi, neprestano inzistiranje na slušanju poruka, Gospino „samouzdizanje“. Crkva dalje nastavlja: Posljedično, bitno je biti pozorni na ono što nas sveukupnost događanja u Međugorju podsjeća o poukama Evanđelja, ne upirući pogled u detalje nego u velike poticaje koji se pojavljuju u Gospinim porukama. U njihovom svjetlu, neke manje važne ili manje jasne tekstove treba čitati razborito. Sljedeća poruka se može smatrati sažetkom Evanđeoskog prijedloga preko Međugorja: „Želim vas sve što više približiti Isusu i njegovom ranjenom srcu, da biste mogli shvatiti neizmjernu ljubav koja se darovala za svakog od vas. Zato, draga djeco, molite da bi iz vaših srdaca potekao izvor ljubavi na svakog čovjeka, i na onog koji vas mrzi i prezire; tako ćete Isusovom ljubavlju moći pobijediti svu bijedu u ovom žalosnom svijetu, koji je bez nade za one koji ne poznaju Isusa” (25. studenoga 1991.)

Jednom riječju: nastavljamo s hodočašćima u Međugorje (s našom ili kojom drugom Župom), po mogućnosti u duhovnoj pratnji svećenika. Usredotočimo se na duhovne plodove, a ne na senzacionalizam fenomena vidjelaca (ni oni ne žele nepotrebnu pozornost svraćati na sebe). Svakome je jasno: da nije bilo njih i hercegovačkih fratara, ne bi bilo ni Međugorja; jer i Gospa se nekime trebala poslužiti da nas dovede bliže svome Sinu. U Pismima je sazdana sva istina potrebna za spasenje, a Gospine poruke nam na slikovit način isto pojašnjavaju u svakodnevici. Milosti i duhovni plodovi Međugorja su neizbrojivi i to nam je dovoljan razlog da ga posjetimo. Kako bilo, kao što je inače slučaj s privatnim objavama, nitko nije obavezan u njih vjerovati, niti je lošiji vjernik ako odluči ne otići u Međugorje; tu također treba biti jasan i oko toga ne bi među vjernicima trebalo biti rasprave.

Pročitajmo posljednju poruku, koja sažima dragocjen kristocentričan smisao međugorskog prijedloga i prikazuje njegov najautentičniji duh: „Draga djeco, moje riječi su jednostavne […]. Ja vas pozivam svome Sinu. Samo On može preobraziti očaj i patnju u mir i vedrinu. Samo On može dati nadu u najdubljim bolima. Moj Sin je život svijeta. Što Ga bolje upoznate, što Mu se više približite, više ćete Ga voljeti, jer moj je Sin Ljubav. Ljubav mijenja sve, čini prelijepim i ono što vam se bez ljubavi čini beznačajnim” (2. rujna 2018.).

Završimo molitvom pape Franje: „Kraljice Mira, moli da oni koji slobodno prihvaćaju duhovni prijedlog Međugorja mogu živjeti sve sjedinjeniji s Isusom Kristom i da u njemu mogu pronaći pravi mir srca. Tebi povjeravamo i ovaj naš svijet opterećen „trećim svjetskim ratom u komadićima“. Kraljice Mira, čuj molbu koja izlazi iz srca djece, mladih, siromaha i svake žene i muškarca dobre volje. „Hvala, Majko naša! Zagledani u tebe, koja si bez grijeha, možemo nastaviti vjerovati i nadati se da ljubav pobjeđuje mržnju, da istina pobjeđuje laž, da oprost pobjeđuje uvredu, da mir pobjeđuje rat. Neka tako bude!“ (Franjo, Molitva Mariji Bezgrješnoj, 8. prosinca 2022. – dan proglašenja naše crkve bazilikom).

fra Ivan M. Lotar, župnik i rektor Bazilike