Brak – slika Božje ljubavi

Ove nedjelje Isus odgovara na pitanje o braku, o zajedništvu muškarca i žene pred Bogom. Farizeji, poznavajući Mojsijev zakon, postavljaju Isusu pitanje, očekujući samo površan odgovor citiranja napisanog zakona, a dobivaju odgovor koji ruši ljudski izrađene norme i propise koji služe za opravdavanje okorjelosti čovječjega srca.
Jedan od glavnih preduvjeta sklapanja braka, a kasnije i ostanka u njemu jest ljubav. Ne ljubav kao osjećaj zaljubljenosti, ne ljubav kao osjećaj očaranosti, ne ljubav koja stvara moju viziju druge osobe, nego ljubav koja je djelotvorna, ustrajna, nepokolebljiva u ljubljenju, koja je spremna trpjeti, spremna dati se ne tražeći ništa za uzvrat. Takva ljubav nije samo osjećaj, nego je i konkretan čin, odluka, sam život.
Otpustiti muža, otpustiti ženu nije nikada bilo u Božjem naumu za brak. Bog nas je stvorio na svoju sliku, da budemo u svemu njegov odraz, pa tako i u ljubavi i u zajedništvu. Bog je stvorio čovjeka i zbog ljubavi koju ima prema njemu nije ga nikada napustio, nije tražio razloge da ga ostavi, da ga uništi. A može s punim pravom reći: „Dosta mi te je! Ne mogu te više gledati! Makni mi se s očiju! Odlazi od mene!…“ Na različite načine svojim životom, riječima, djelima, vrijeđamo Boga, odlazimo od njega pa se vraćamo, malo ga volimo pa ne volimo, redovito ga vučemo za nos, a on vjeran ostaje. Odlazi tako daleko da daje svoj život za nas jer nas ljubi onom ljubavlju koja je svjesna onoga što mi jesmo, koja se u slobodi odlučila dati, bez ikakvih uvjeta i prisile, ne tražeći ništa za uzvrat. Brak između muškarca i žene treba biti slika Božje ljubavi prema čovjeku.
Tekst privole koju mladenci izgovaraju u trenutku sklapanja ženidbe glasi: „Ja, I., uzimam tebe, I., za svoju suprugu/a i obećavam ti vjernost u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti i da ću te ljubiti i poštovati u sve dane života svoga.“. Božja ljubav prema čovjeku je upravo takva kakvo je i obećanje zaručnika jedno drugome. Uvijek, u svakom trenutku, bez obzira na sve i do kraja. To je Božji naum za brak.
Čovjek, koji je na samom početku iznevjerio Božju ljubav, treba biti slika Božje ljubavi koja je uvijek vjerna. Težak je to zadatak, teška je to stvarnost. Ne zato što mislimo da nam je to nemoguće živjeti, nego zato što smo naša srca pretvorili u kamenje, iz kojih je teško iscijediti kap ljubavi. I zato čovjek tumači, prilagođava i piše nove zakone koji njemu odgovaraju na temelju „starih“ Božjih zakona, koje ne treba niti tumačiti, niti prilagođavati jer su jasni i dobri baš takvi kakvi jesu. A to se čini, kako Isus kaže: „Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed.“
Čovjek, ako ne promijeni svoje srce, ostat će nesposoban da u potpunosti slijedi Božji plan, ono što je Bog zamislio za čovjeka. Ne smijemo zaboraviti činjenicu da nismo sami u svemu tome. Božja ljubav je i dalje s nama, vjerna i trajna. Na nama je samo dopustiti toj Ljubavi da nas ljubi i da djeluje u nama, da nas mijenja i preobražava, da nas uči kako je živjeti.
fra Filip Pušić, župni vikar