Skip to content

Bazilika sv. Antuna Padovanskoga

SVETI DUH, ZAGREB

Izabirući žalost

Evanđelje 28. nedjelje kroz godinu stavlja nam pred oči čovjeka uzorna života, koji postavlja pitanje Isusu: „Što mi je činiti da baštinim život vječni?“. Prvi dio odgovora koji Isus daje na ovo pitanje nije ništa novo, nepoznato ili tajno. Isus upućuje čovjeka na Božje zapovijedi, zapovijedi koje je svaki Židov jako dobro poznavao, ponovno podsjećajući da su one putokaz do života vječnoga jer sadržavaju osnove moralnog života koje su temelj našeg odnosa prema Bogu i bližnjima.
Drugi dio Isusova odgovora, iako na prvi pogled još uvijek govori o onome izvanjskome, usmjeruje nas na stvarnost kako za baštinjenje života vječnoga vanjska pravednost nije dovoljna. Ono što je još potrebno, uz izvršavanje zapovijedi, jest nutarnje preoblikovanje vlastitoga srca. I upravo je ovaj drugi dio Isusova odgovora ovome čovjeku (na čije mjesto bismo i sebe trebali postaviti) poziv Isusove ljubavi na radikalnu promjenu. Jer Isus ga pogleda i zavoli i taj pogled ljubavi je važan jer vidimo kako Isus uvijek poziva na promjenu iz ljubavi, a ne iz osude. Isus, pozivajući čovjeka da se odrekne materijalnog bogatstva, zapravo poziva na slobodu od materijalnog i navezanosti na zemaljske stvarnosti. Koliko je teško ostvariti i živjeti tu
slobodu vidimo u bogataševoj žalosti i odlasku od Isusa. Pitanje koje je na početku postavljeno Isusu bilo je plod čovjekova osjećaja da mu još uvijek nešto nedostaje, da nije dovoljno ono
što čini jer bez obzira na sve do sada, da još uvijek nije istinski sretan. Dobivši odgovor, odlazi žalostan jer nema hrabrosti poduzeti ono što je potrebno da bude istinski sretan. Koliko li smo
mu i mi slični!
Ovaj čovjek s velikim bogatstvom slika je svih nas jer svi mi imamo nešto što nas čini bogatim. Svatko od nas ima nešto na što smo navezani, nešto što nas sprječava da u potpunosti
slijedimo Krista. Tko ili što je moja „navezanost“? Je li to bogatstvo (novac), status, moć, posao, obitelj, prijatelji, talenti, sposobnosti, osjećaji, stavovi, želje, čežnje…? Što je to što me sprječava da u potpunosti slijedim Krista? Jer Isusov poziv bogatašu nije samo materijalni, nego je i duhovni – osloboditi srce za Boga i bližnjega. Isusov poziv nije polovičan. On traži
potpunu predanost, radikalni zaokret i vanjskog i nutarnjeg, promjenu vanjskoga života (riječi i djela) i promjenu nutarnjeg života (misli, osjećaja, srca).
Svatko od nas pozvan je slijediti Isusa s potpunim povjerenjem, napuštajući sve ono što bi nam moglo biti prepreka na putu nasljedovanja. Isusov poziv bogatašu proizašao je iz ljubavi. Naš odgovor Isusu isto tako treba proizaći iz ljubavi. Čovjeku koji je ljubljen i koji u svojoj slobodi ljubi ništa nije teško. „Idi za mnom!“ poziv je na koji nije teško odgovoriti, ali je teško taj odgovor živjeti. Možda u cijelosti i nemoguće. Ali nije sve na nama. „Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!“ Na nama je donijeti odluku, osloboditi srce za Boga i bližnje i dati prostor Gospodinu da djeluje u nama.

fra Filip Pušić, župni vikar