Poslanje – koliko blizu ili daleko od Gospodina

Božja riječ koja je stavljena pred nas ove nedjelje govori nam o prvim mjestima – o tome tko će sjesti Gospodinu zdesna, a tko slijeva. Na ovu problematiku možemo pogledati iz dvije perspektive. Prva je ona obična, ljudska perspektiva, u kojoj čovjek želi biti prepoznat, biti netko i nešto, imati vlast i moć. Jer ipak je Isus bio influencer svoga vremena, pa ako sam uz njega, onda ću i ja imati udjela na njegovoj slavi, utjecaju i moći, kako bih mogao zapovijedati i vladati nad drugima. To je perspektiva
oholosti. Druga perspektiva je ona nepopularna, a to je perspektiva sluge koji želi biti što bliže svome učitelju, kako bi svojim riječima i djelima usmjerio svu pozornost na njega te svoj život pretvorio u stepenicu preko koje će drugi moći prepoznati onoga koga nasljedujem, Krista Gospodina. To je perspektiva poniznosti. Biti što bliže Gospodinu – to treba biti cilj svakog čovjeka. A razlog tome cilju ne treba biti da to činim zbog sebe (koristi), nego zbog Njega (ljubavi).
Ova nedjelja u Crkvi je ujedno i nedjelja svjetskog dana misija. Način kako biti što bliže Gospodinu pokazuje nam se i u ovome danu, u kojem je naglasak stavljen na donošenje Krista i njegove radosne vijesti svakom čovjeku. Gospodinovo poslanje radosne vijesti i Kraljevstva Božjeg ujedno je i naše poslanje. Biti mu što bliže znači činiti ono što je i on sam činio. Zato u nastavku donosimo nekoliko riječi iz poruke pape Franje za 98. svjetski dan misija 2024.
„Poslanje je neumorno pružanje ruke cijelom čovječanstvu kojim ga se poziva na susret i zajedništvo s Bogom. Neumorno! Bog, velik u ljubavi i bogat milosrđem, uvijek pruža ruku svakom čovjeku kako bi ga pozvao u radost svoga Kraljevstva, usprkos ravnodušnosti ili odbijanju. Tako je Isus Krist, pastir dobri poslan od Oca, pošao potražiti izgubljene ovce naroda Izraelova i želio je ići još dalje kako bi došao i do najudaljenijih ovca (usp. Iv 10, 16). On je rekao učenicima: “Idite!” i prije i poslije svoga uskrsnuća, uključivši ih u samo svoje poslanje (usp. Lk 10, 3; Mk 16, 15). Zato će Crkva nastaviti prelaziti sve granice, izlaziti uvijek iznova, neumorno i ne kloneći pred teškoćama i preprekama, kako bi vjerno ispunila poslanje koje je primila od Gospodina.“
„I ne zaboravimo da je svaki kršćanin pozvan sudjelovati u tom sveopćem poslanju svojim evanđeoskim svjedočenjem u svakoj sredini, kako bi cijela Crkva neprestano izlazila sa svojim Gospodinom i Učiteljem na “raskrižja” današnjega svijeta. Dà, »drama je današnje Crkve u tome što Isus nastavlja kucati na vrata, ali iznutra, da ga mi pustimo van! Mnogo se puta na kraju pretvorimo u Crkvu […] koja ne dopušta Gospodinu izići, koja ga drži kao neku “svojinu”, a Gospodin je došao radi poslanja i želi da budemo misionari«“
„Primatelji kraljeva poziva su »svi«. Kao što sam istaknuo, »ovo je srž misije: ovaj “svi”. Ne isključujući nikoga. Svi. Svako naše poslanje, dakle, izvire iz Kristova Srca kako bi On mogao sve privući sebi« (Govor sudionicima Opće skupštine Papinskih misijskih djela, 3. lipnja 2023.). Bog želi da se »svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine« (1 Tim 2, 4). Stoga u čitavom svom misionarskom djelovanju nikada nemojmo zaboraviti da smo poslani svima naviještati evanđelje, i to »ne kao oni koji nameću novu obvezu, nego kao oni koji dijele jednu radost, ukazuju na obzor ljepote i koji pozivaju druge na bogatu gozbu« (Apostolska pobudnica Evangelii gaudium, 14).“

fra Filip Pušić, župni vikar