Kralj Istine – Njemu ćemo služiti!
Drage sestre i braćo! Došli smo do kraja još jedne liturgijske (crkvene) godine koja završava u subotu koja je pred nama. Danas je posljednja nedjelja u crkvenoj godini koja se ujedno proslavlja i svetkovinom Krista Kralja svega stvorenoga.
Tijekom svoga ovozemaljskoga života, djelovanja i propovijedanja, Isus je uvijek poticao: „Obratite se jer se približilo Kraljevstvo Božje!“ Sav je bio predan u službi upozoravanja svojih suvremenika na osvještavanje razlike između vremenitoga i prolaznoga te bezvremenskoga i vječnoga. Može se činiti da je govor o „kraljevstvu“ nama danas pomalo deplasiran i prošao, kao dio neke debele, prašnjave knjige iz davne povijesti ili eventualno bajke. Kraljevstvo Božje je slika onoga što živimo „već
sada“ u pokušaju, nastojanju i nadi, ali „ne još“ u punini, cijelosti, bez ikakvih pitanja. Kraljevstvo Božje nam dolazi, ali je i već tu; mi ga se trudimo donijeti, približiti jedni drugima (pa i samima sebi!): no pri tome osjetimo i vlastitu ograničenost i nedoraslost. U kraljevstvu je hijerarhija jasna: monarhova je prva i posljednja riječ, o njemu sve ovisi…
Ova tema pred nas stavlja i pitanje: komu/čemu (ne)želimo služiti? Jednom je prilikom sveti Franjo Asiški revno išao u boj želeći u svome mladenačkome srcu silno postati vitezom, proslavljenim u ovome svijetu, poznatim nadaleko, čuvenim do kraja zemlje… Pri tom je u duhu čuo glas: „Franjo, tko ti može dati više: sluga ili gospodar?“ „Gospodar.“ – odgovori Franjo. „Zašto onda ideš služiti sluzi?“ Smatram da je jedna od glavnih odlika istinske ljudske zrelosti (ne samo odraslosti) shvaćanje da
nekomu/nečemu moramo služiti. Mi služimo, bili toga svjesnima ili ne. Služimo slijedeći neka pravila, društvene konvencije, crkvene odredbe, prometne propise (barem većinu) itd… Služimo odijevajući se. Netko je sate, dane i mjesece proveo radeći kreirajući ono što mi odijevamo, kozmetiku koju koristimo i automobile koje vozimo. Dakle, kupujući proizvode, na neki način – služimo, prihvaćamo „pravila igre“. I dok nas možda gore navedeno previše ne zamara (nadam se), ono što više osjećamo
na svojoj koži je služenje standardu života. Tako moramo odabrati koliko ćemo (ili nećemo) služiti raznim trendovima koje društvo stavlja pred nas. Ovdje ne pišem o preživljavanju i zadovoljavanju osnovnih životnih potreba. I tako dolazimo do zaključka da mi, bili toga svjesnima ili ne, ipak služimo.
Sustav vrijednosti je ono što naš život čini onakvim kakav jest, baš kao što i nas čini ljudima kakvima smo trenutno: radosnima ili ne, ispunjenima ili ne… Vrijednost koju Krist Kralj stavlja u središte svoga Kraljevstva je istina. A istina je uvijek samo
jedna. Iako je to doista tako, objektivan u prosuđivanju istine (svih njezinih strana) može biti jedino dragi Bog. Počelo istine je iskrenost, najprije prema samima sebi, a zatim i prema drugima. Nositeljica istine uvijek mora biti ljubav. Tada ćemo biti pravi službenici Kristova Kraljevstva: kraljevstva istine i života, kraljevstva svetosti i milosti, kraljevstva pravde, ljubavi i mira. Njegova Kraljevstva, jer je jedino On taj koji je cijeloga sebe, život i smrt, slavu i sramotu, radost i žalost te cijelo svoje biće darovao „radi nas i radi našega spasenja“. Tomu se Kralju isplati predati svaki atom svoje egzistencije!
fra Ivan M. Lotar, župnik i rektor Bazilike