U iščekivanju…

U vremenu Došašća ne iščekujemo samo najljepši kršćanski blagdan Kristova Rođenja, nego i Kristova drugoga dolaska. Dakle, moglo bi se reći da je ljudski život jedan veliki Advent! Kako to?
Ljudski život obilježen je iščekivanjem, čekanjem. Od malih, svakodnevnih čekanja u redovima pošti, banaka, trgovina, ispovijedi i kuhanog vina preko ozbiljnijih čekanja: prelaska iz „hodanja“ u zaruke, iz zaruka u sakrament ženidbe pa sve do čekanja rođenja djeteta i, na kraju, čekanja susreta s Bogom, prelaska s ovoga svijeta. Čak i za proslavu dolaska Nove godine kažemo: „Čekamo novu godinu!“ Imam dojam kako je sam proces čekanja zanimljiviji od samoga dočekivanja čekanoga. Vjerojatno i naporniji.
Promotrimo li dobro Sveto Pismo, i ono je ispunjeno čekanjima raznih vrsta: Abraham i Sara, kao i mnogi, s nestrpljenjem čekaju rođenje svoga sina; Izabrani narod čeka izbavljenje iz Egipta, a zatim i – hodajući kroz pustinju – ulazak u Obećanu Zemlju; proroci čekajući naviještaju dolazak Izabranika, Mesije koji će otkupiti narod svoj od grijeha njegovih. Apostoli čekaju da im Isus konačno (po)kaže je li on taj Mesija (a Isus čeka da oni to konačno shvate), a kasnije – u dvorani Posljednje večere – u zajedništvu s Marijom čekaju Obećanje odozgor – Duha Svetoga čijim silaskom se rađa Crkva koja (opet) čeka Kristov drugi dolazak.
Svetkovina Kristova Rođenja u nama uvijek budi posebne osjećaje, ali nisu to samo puke emocije. Gospodin kao da nam svojim dolaskom među nas želi svima poručiti kako bi nam se dovijeka u srca nastanila njegova Riječ: „Niste sami. Ja sam s vama. Dolazim biti s vama u svemu jednak, osim u grijehu; a kako bih razumio i grijeh, ponijet ću ga na svojim leđima. Ne bojte se!“ I ovoga ćemo Božića uočiti razliku među ljudima: dok jedni bjesomučno trče trgovačkim centrima obaviti božićnu kupovinu pokušavajući tako ispuniti praznine u samima sebi, drugi će ovisiti o dobroti onih koji znaju da je smisao Božića u darivanju ponajprije Maloga Boga nama, a zatim i nas jednih drugima. Ipak, bez obzira na motivaciju, postoji neki tračak nade u medijskim i inim kampanjama da je Božić „vrijeme darivanja“. Možda je materijalno darivanje dobar put prema otvaranju duše Bogu i materijalnih dobara onima koji su među nama najpotrebitiji? Želim vjerovati u to. I to treba znati dočekati.
U svjetlu iščekivanja, dočekivanja i općenito čekanja Nove godine ili nove godine – u načelu je svejedno – želim svima nama obilje zahvalnosti za sve što smo doživjeli u godini koja je za nama. Bilo je tu mnoštvo lijepoga, bilo je raznih prevrata, ali je bilo i užasnih udaraca. No, život je prekrasan upravo zato što je beskrajno pun mogućnosti. Što nam nosi 2025.? Teško je i naslutiti. Riječima sv. Augustina: „Svoju prošlost prepusti Božjem milosrđu, sadašnjost Njegovoj ljubavi, a budućnost Njegovoj Providnosti“. I na kraju: volite se međusobno!
Svima želim radošću ispunjen Božić i, u iščekivanju s vjerom i nadom, blagoslovljenu Novu, 2025. godinu

fra Ivan M. Lotar, župnik i rektor Bazilike