Božićna homilija Rektora Bazilike

Drage sestre i braćo,
Radosno smo, revno se pripremajući u došašću, dočekali naš najljepši kršćanski blagdan: Božić; Rođenje Isusa Krista, Sina Božjega. Nadam se da (n)i ove godine niste upali u napast sumanutog čišćenja, kupovine i kuhanja i da niste nervozno „uklizali“ u svoje crkve, jer eto, i misa se danas „mora obaviti“. Želio bih da svi zajedno zastanemo, razmislimo, uronimo i prepustimo se.
Čitanja koja liturgija pred nas danas stavlja bremenita su i snažna, stoga mi dopustite izabrati iz te bogate riznice tek nekoliko stvarnosti koje će nam pomoći učiniti sve to: zastati, uroniti, razmisliti i prepustiti se Bogu u ruke.
Kada netko kaže riječ „Božić“, vjerojatno je jedan od prvih pojmova koji nam dođe na um upravo „svjetlost“. Gradske ulice, naše crkve i bazilike, naši domovi okićeni su na razne načine. I to je (uglavnom) lijepo! Mi želimo upaliti svjetlost u svojim mislima. I to onu neugasivu, neuništivu svjetlost! Tamo gdje vlada beznađe – neka zasja svjetlost! Tamo gdje vlada nesporazum – neka pobijedi svjetlo razuma! Tamo gdje vlada nerazumijevanje – neka naše međuljudske odnose prosvijetli svjetlost Bože riječi i Njegove bliskosti ljudima, miljenicima njegovim.
Drugi pojam kojega vežemo uz Božić je svakako „radost“. Bilo da smo radosni ili da osjećamo nedostatak radosti. Radost nije samo puka, prolazna emocija; nešto trenutačno, nešto što se lako dosegne, pa se lako i izgubi. Radost je duboko stanje duše u kojemu sam zahvalan, smiren, zadovoljan, ispunjen. Znači li to da mi baš sve ide po planu? Nikako. Nikome ne ide sve po planu. Ali i kada ne ide, imam povjerenja u Božju blizinu, toplinu i nježnost – On je sa mnom, što mi tko može? Neka sve tjeskobne obuzme istinska radost! Neka sve obeshrabrene obujmi radost duboka i stvarna! Neka sve beznadne i čija je vjera malaksala prožme radost blizine Božje!
Knjiga proroka Izaije nam donosi zanimljive sintagme: „Savjetnik čudesni, Bog silni, Otac vječni, Knez mira“. Što nam one govore? Jedna riječ u sintagmi označava zemaljsku, a druga nebesku stvarnost. Što to znači za nas? One nam svjedoče o nerazdvojivosti Neba i Zemlje, o uplivu Boga u svijet, preplavi svijeta Bogom i utjelovljenju Boga u svijetu; Isus je “Emanuel” – s nama Bog.
Dobro je poznato da su upravo pastiri bili prvi svjedoci Isusova rođenja, uzvanici na njegovom rođendanu, kako nam svjedoči naviješteno evanđelje. Pastiri skromni, priprosti, jednostavni, obični, svakodnevni… A tko su naši uzvanici, koje je naše društvo, koga mi pozivamo za svoj stol prijateljstva? Težimo li samo za probranim društvom prema našim, tj. svjetovnim standardima ili bliske ljude s kojima dijelimo sve biramo kako bismo to i trebali činiti: prema sustavu vrijednosti, prema onome kako se s nekim osjećamo, prema tome je li taj netko u potrebi moje blizine, društva, savjeta i utjehe?
Upravo pastirima dolazi anđeo Gospodnji navijestiti radosnu vijest Isusova rođenja. Je li se u nama utjelovila ta vijest u svjetlu i radosti? Je li moje srce čisto, oprano, spremno i dostojno, poput betlehemskih jaslica, primiti Boga živoga i Njegova Sina?
Znak da se Krist-Spasitelj-Mesija doista rodio, nalazi se u jaslama; tako nam kaže evanđelje. Ne na dvoru, ne neki silni vojskovođa, nego kao novorođenče i to u jaslama.
Sve vas pozivam: prisjetite se svojih Božića. I lijepih i onih manje lijepih. Zahvalite na svima. Također vas pozivam: stvarajte svoje Božiće, sami ili u obiteljima; među prijateljima ili u tišini svoje sobe. Isus ne bira gdje će se nastaniti; njemu je samo važno naše čisto srce voljno primiti ga. Pa, dopustimo mu da se rodi u nama i u našim domovima.
I dalje: zastajmo, uranjajmo, razmišljajmo i prepuštajmo se!
Svima od svega srca, neka je svjetlošću i mirom, u duhu skromnosti pastira i veličanstvenosti anđela, ispunjen Božić, Kristov rođendan!
fra Ivan M. Lotar OFMConv.
Fotogaleriju pogledajte u nastavku.








































































