Skip to content

Bazilika sv. Antuna Padovanskoga

SVETI DUH, ZAGREB

Preobrazba mog života – znak njegove slave

Evanđelje druge nedjelje kroz godinu donosi izvještaj o prvom Isusovom čudu – pretvaranju vode u vino na svadbi u Kani Galilejskoj. Na svadbi u Kani Isus nije slučajno odabrao vino kao središnji element svog prvog znamenja. Vino simbolizira radost, ljubav i zajedništvo, ali i Božju darežljivost prema čovjeku. Kada je ponestalo vina, Marija je osjetila i prepoznala nevolju mladenaca i zamolila Isusa za pomoć. Njezine riječi slugama – „Što god vam rekne, učinite“ – nadahnuće su i nama danas. Poslušnost Isusovim riječima vodi do čuda, a to se može primijeniti i na naše živote. Kada slušamo Božji glas i živimo po njegovoj volji, tada dopuštamo Bogu da djeluje u nama te doživljavamo unutarnju preobrazbu. Pretvorba vode u vino na svadbi u Kani simbolizira i duhovnu preobrazbu. Voda, koja je svakodnevna i jednostavna, postaje vino – plemenito i dragocjeno. Isto vrijedi i za naš život: u susretu s Bogom naši svakodnevni napori i borbe mogu postati izvor radosti i smisla. Svaka sveta misa ponavlja tu pretvorbu: vino se pretvara u Kristovu krv, kruh u njegovo tijelo, a naši životi dobivaju novu snagu i blagoslov.
Isusovo prvo čudo dogodilo se na svadbi – trenutku slavlja, zajedništva i ljubavi. Ovo nas podsjeća da je Bog prisutan ne samo u našim molitvama i patnjama, već i u našim radostima. Svadba u Kani pokazuje da Bog blagoslivlja ljudsku ljubav i slavlje te da radost nije samo ljudski osjećaj, već i Božji dar. Kao što sveti Pavao u poslanici Korinćanima govori o različitim karizmama koje Duh Sveti dijeli, tako i ovo čudo poziva na zajedništvo i slavljenje darova koje smo primili.
Marijin primjer vjere i povjerenja u Isusa posebno je snažan. Iako Isus u početku odgovara: „Još nije došao moj čas“, Marija ne odustaje. Njezin čvrsti stav i uvjerenje da će Isus pomoći primjer su kako bi trebala izgledati naša vjera. Marija, kao prvina vjernika, uvijek nas potiče da se obratimo njezinu Sinu i slušamo njegov glas. Ova zgoda podsjeća nas na važnost osluškivanja Božjeg poziva u našim svakodnevnim životima. Ponekad možda ne razumijemo Božje planove ili nam se čine nelogičnima, ali poslušnost i vjera otvaraju put Božjoj milosti. Kada nam Gospodin kaže da oprostimo, ljubimo i nosimo svoj križ, trebamo to činiti s povjerenjem, jer ćemo tako iskusiti istinsku radost i blagoslov.
Evanđelje nas poziva na dublju vjeru i povjerenje u Božju providnost. Isusovo čudo u Kani nije samo čin milosrđa prema mladencima, već i poziv svima nama da prepoznamo Božje darove u našim životima. Radost, zajedništvo i ljubav Božji su darovi koje trebamo dijeliti s drugima. Učimo od Marije, koja nas uvijek usmjerava prema Kristu, i od učenika, koji su prepoznali Isusovo božanstvo i povjerovali u njega. Neka nas ovo čudo iz Kane potakne na dublju vjeru, radost i ljubav, kako bismo i sami bili znak Božje prisutnosti u svijetu.
Neka nam Gospodin daruje milost da uvijek prepoznajemo njegovu prisutnost u našem životu, bilo u radosti ili patnji. Neka naša srca budu ispunjena ljubavlju i vjerom, kako bismo mogli svjedočiti njegovu ljubav svima koje susrećemo. Ako ga zamolimo s vjerom, on će pretvoriti naše slabosti u snagu, a naše živote u znak svoje slave.


fra Filip Pušić, župni vikar