Poslušnost, strpljivost i ustrajnost

Ove nedjelje slavimo blagdan Prikazanja Gospodinova – Svijećnicu, dan kada su Marija i Josip donijeli Isusa u hram kako bi ga prikazali Bogu i za njega prinijeli žrtvu te tako ispunili Mojsijev zakon. Ovaj događaj nije samo ispunjenje židovskog zakona, već i duboki susret starozavjetne nade i novozavjetne punine spasenja. Evanđelist Luka nam u ovom izvještaju donosi i susret s pobožnim starcem Šimunom i proročicom Anom, koji prepoznaju u Isusu ispunjenje Božjih obećanja.
Pred očima imamo Mariju i Josipa koji donose Isusa u hram kako bi izvršili propisani zakon.
Ovaj čin ima i dublju dimenziju – Isus, koji je Sin Božji, biva prikazan Ocu kao znak potpunog predanja. U ovom događaju prepoznajemo i svoje vlastito poslanje. I mi smo pozvani prikazati Bogu svoj život, svoje srce i svoje sposobnosti. Često se pitamo što Bog želi od nas, a odgovor se krije u potpunom predanju njegovoj volji, bez straha i oklijevanja. Marija i Josip nas uče kako se pouzdati u Božju providnost i vršiti Njegove zapovijedi s ljubavlju.
Starac Šimun simbol je čovjeka koji cijeli svoj život provodi u iščekivanju susreta s Gospodinom. On je bio strpljiv i vjeran Božjem obećanju. Njegov susret s Isusom označava ispunjenje svih njegovih nada i čežnji. Njegova postojanost i vjernost nagrađene su kada u rukama drži dijete Isusa i prepoznaje u njemu Spasitelja. Njegov primjer nas poziva da budemo postojani u vjeri, čak i onda kada ne vidimo odmah plodove. Koliko puta i sami čekamo Božji odgovor, rješenje nekog problema, ispunjenje naših molitava? No, Bog uvijek djeluje u pravo vrijeme. Ako ostanemo vjerni i postojani poput Šimuna, sigurno ćemo doživjeti radost susreta s Gospodinom, možda i na način na koji nismo očekivali.
Uz Šimuna, tu je i proročica Ana, koja je gotovo cijeli svoj život provela u hramu u molitvi i postu. Ona predstavlja one koji žive u potpunom predanju Bogu. Ana nam pokazuje važnost ustrajnosti u vjeri i molitvi. Njezina prisutnost u ovom događaju podsjeća nas da ni jedan trenutak proveden u molitvi nije uzaludan. Ustrajnost u molitvi i posvećenost Bogu donose plodove, čak i ako ih ne vidimo odmah.
Šimun, pravedan i bogobojazan čovjek, prepoznao je Isusa kao obećanog Mesiju i nazvao ga Svjetlom na prosvjetljenje naroda i slavom puka svoga Izraela. Ovo svjetlo nije obična simbolika, nego nas upućuje na stvarnost da Krist svojim dolaskom uklanja tamu grijeha i donosi spasenje svijetu. Stoga se danas blagoslivljaju svijeće kao znak Kristove prisutnosti u našim životima. No, pitanje koje si moramo postaviti jest: dopuštamo li tom svjetlu da nas obasja? Priznajemo li svoju potrebu za Kristom u svakodnevnom životu? Često živimo u sjeni straha, nesigurnosti i grijeha, ne shvaćajući da je Krist taj koji nas može osloboditi.
Blagdan Svijećnice pred nas stavlja nekoliko važnih pitanja. Jesmo li poput Šimuna strpljivi u vjeri? Jesmo li poput Ane ustrajni u molitvi? Jesmo li poput Marije i Josipa poslušni Božjoj volji i zakonu? Nosimo li Kristovo svjetlo u svijet? Jesmo li spremni biti to svjetlo? Neka nam ovaj blagdan bude prilika da razmislimo o svom odnosu s Bogom. Neka nas primjer Marije i Josipa nauči poniznosti i poslušnosti, neka nas Šimun i Ana pouče vjeri i ustrajnosti, a neka Krist, Svjetlo svijeta, obasja naše živote i učini nas svojim svjedocima.

fra Filip Pušić, župni vikar