Čujem te, mijenjam se i krećem

Evanđelje današnje nedjelje vodi nas na obalu Genezaretskog jezera, gdje Isus susreće Šimuna Petra i druge umorne ribare koji su cijelu noć radili, a nisu ulovili ništa. Ovo događaj nije samo priča o ribarenju, nego i priča o vjeri, pozivu i odgovoru na Božji glas. Isusov susret s Petrom, Jakovom i Ivanom preobrazio je njihove živote – od običnih ribara postali su apostoli, nositelji Radosne vijesti.
Šimun i njegovi prijatelji cijelu su noć proveli loveći ribu, ali bez uspjeha. Možemo zamisliti njihovo razočaranje. A onda dolazi Isus i kaže im: „Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov!“ Petar je mogao reći: „Učitelju, mi smo iskusni ribari, znamo svoj posao.“ Umjesto toga, izgovara riječi koje mijenjaju njegov život: „Na tvoju riječ, bacit ću mreže.“
Koliko puta se i mi trudimo, radimo, ulažemo napore, a ne vidimo rezultate? Možda se trudimo biti bolji roditelji, bolji prijatelji, pošteni radnici, ali osjećamo da ne uspijevamo. U takvim trenucima Bog nas poziva da mu vjerujemo, da se ne oslanjamo samo na vlastite snage, nego na Njegovu riječ. Petar baca mreže i događa se čudo – ulov je toliko velik da se mreže gotovo kidaju. To je slika Božje milosti koja nadilazi naše sposobnosti. Kada vjerujemo, kada poslušamo Božji glas, On nas obasipa milostima koje nismo mogli ni zamisliti.
Nakon čudesnog ulova, Petar pada pred Isusa i kaže: „Odlazi od mene, Gospodine, grešan sam čovjek!“ Prepoznaje svoju nedostojnost pred Božjom svetošću. No Isus ne odbacuje grešnika – naprotiv, poziva ga na veće poslanje: „Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude.“
Svi mi imamo trenutke kada se osjećamo nedostojnima Božje ljubavi. Možda mislimo da smo previše grešni, previše slabi, da Bog ne može djelovati kroz nas. No upravo takve ljude Bog bira. On ne traži savršene, nego one koji su spremni odgovoriti na Njegov poziv. Isusova zapovijed: „Izvezi na pučinu!“ poziv je da ne ostanemo na površini svoje vjere, nego da idemo dublje – u molitvu, u povjerenje, u odnos s Njim. Kao što su apostoli morali ostaviti sigurnost obale i krenuti na pučinu, tako i mi trebamo napustiti svoje zone komfora i vjerovati Bogu i kada ne vidimo cijeli put pred sobom jer vjera nije samo prihvaćanje istina, nego svakodnevni hod s Bogom, čak i kada ne razumijemo sve što nam se događa.
Isus nije došao samo pomoći učenicima da ulove ribu. On im daje novi poziv: „Odsada ćeš loviti ljude.“ To znači da njihov život dobiva novi smisao – više nisu samo ribari, nego apostoli, navjestitelji Božje riječi. I mi smo pozvani biti „ribari ljudi“ – svjedoci Božje ljubavi. Naša djela, riječi i način života mogu privući druge Kristu.
Petrov odgovor na Isusov poziv nije ostao samo na riječima. On ostavlja sve i kreće za Isusom. To nam pokazuje da vjera nije samo osjećaj ili znanje, nego konkretna odluka da živimo drugačije, da slijedimo Krista u svakodnevnim situacijama.
Koliko puta nas strah sprječava da učinimo ono na što nas Bog poziva? Strah od nepoznatog, od neuspjeha, od promjene. No Isus Petru govori: „Ne boj se!“ To su riječi koje Bog i danas upućuje svakome od nas. Ne boj se započeti novi put. Ne boj se vjerovati. Ne boj se otvoriti svoje srce Božjoj ljubavi. Danas nas Evanđelje poziva da odgovorimo na Božji glas. Hoćemo li, poput Petra, reći: „Na tvoju riječ, Gospodine“ i baciti mreže? Hoćemo li imati hrabrosti krenuti i izvesti na dublju pučinu vjere?

fra Filip Pušić, župni vikar