Povjerenje u Božju vjernost
Započela je korizma, to sveto vrijeme intenzivnijega promišljanja o vlastitome životu i spasenju. Molitva i pokora koje se preporučuju svoj vrhunac trebaju dosegnuti u djelima
milosrđa i ljubavi prema braći i sestrama. Korizma nas podsjeća i na činjenicu da je naš ljudski život obilježen i kušnjom, napastima. Kušnje/napasti/testiranja sastavni su dio ljudskoga života i nemoguće ih je izbjeći; one su jednosatavno – tu. Ponekad svakodnevno i više puta dnevno i to jako snažno prisutne, a ponekad postoje i mirnodopska razdoblja.
Njihovu prisutnost treba prihvatiti. Možda će se dogoditi i pad, ali nikako ne prihvatiti ostajanje u padu: to je neprihvatljivo. Duhovnim bojem rastemo, dobivamo bitke i duhovno rastemo te postajemo snažnijima.
U prvome čitanju imamo prekrasno izrečenu Vjeroispovijest Izabranoga naroda koje nam donosi knjiga Ponovljenog Zakona. U tako malo riječi, sažet je put Božjega puka od njegova prinudnog boravka u Egiptu koji postade ropstvo, preko oslobođenja iz sužanjstva i dolaska u Obećanu zemlju. Mojsije narod uči moliti. Središte ove molitve, ove Vjeroispovijesti je – zahvalnost Bogu koji je vjeran svojim obećanjima. „Moj je otac bio aramejski lutalac…“ je rečenica koju vjernik izgovara prinoseći Bogu od plodova Obećane zemlje i ispovijeda, izriče, potvrđuje: „Da, Jahve; da, Bože – ti si s nama bio svo to vrijeme i ispunio si svoja obećanja i zato Te slavim. Ovi plodovi potvrda su ispunjenja Tvoga obećanja.“
Nama se naše kušnje, napasti i naši životni križevi ponekad čine nepodnošljivima. Možda se na putu s Bogom pomalo pogubimo i pitamo gdje je Bog uopće. Možda se pitamo: je li moguće da me je i ovo sastavilo, i ovo pogodilo, i ovo povrijedilo? Jedina konstanta u našem životu je Božja prisutnost, blizina, nježnost, pomoć – Njegova vjernost.
Naša životna priča možda ne počinje rečenicom: „Moj je otac bio aramejski lutalac…“, ali svakako počinje nekako: „Rođen sam ovdje, te i te godine…“ i sl. Ono što je puno važnije je kako traje i kako će završiti naša priča, naša vjeroispovijest. Budemo li ustrajali na Božjem putu, vjerni Njegovom Zakonu – trajat će sigurno prepoznavanjem Boga koji je vjeran svojim obećanjima, a završiti zajedništvom s Ocem koji ljubi svoje dijete i trajati u vječnom zagrljaju Oca.
I Isus je bio podvrgnut napastima, kušnjama. Svaku je pobijedio vjernošću Božjoj Riječi i poslušnošću svome Ocu. To je uvijek najteže. Najlakše je uzvratiti istom mjerom, posezati za osvetom i izravnavanjem računa, ali to nam neće donijeti mir. Mir donosi Božji put i povjerenje u Boga koji je naš Otac, vjeran obećanjima. Neka nam u tom duhu bude blagoslovljen naš korizmeni hod!
fra Ivan M. Lotar, župnik i rektor Bazilike