3. utorak svetom Antunu na Svetom Duhu

Euharistijsko slavlje trećeg od 13 utoraka sv. Antunu, 1. travnja u Župi sv. Antuna Padovanskoga na zagrebačkom Svetom Duhu predvodio je mons. Ivan Štironja, biskup porečki i pulski.

Na samom početku euharistijskog slavlja, sve je pozdravio rektor bazilike i župnik Župe sv. Antuna Padovanskog fra Ivan Marija Lotar, podsjetivši hodočasnike da svoja svjedočanstva uslišanih molitvi posredstvom zagovora Sveca svega svijeta podijele javljanjem preko službenih stranica župe.

U homiliji, polazeći od starozavjetnih čitanja, mons. Štironja rekao je kako su anđeli oni koji dovode u Hram te time izrazio svoju vjeru da su i mnoge hodočasnike anđeli doveli na ovo mjesto kako bi slavili Boga. Podsjetio je da baš poput anđela, svatko od nas ima svoju službu koju bi trebao izvršiti, s obzirom na stalež u kojem djelujemo. Govoreći o životu sv. Antuna Padovanskog, propovjednik je naglasio kako je dobro podsjetiti se na živote svetaca kako bi i mi samo osvijestili da smo pozvani na svetost u vremenu kojem živimo kako bi posvetili to isto vrijeme.

Ističući neke od glavnih crtica svečeva života, poručio je: „Sv. Antun rođen je krajem 12 st., a  preminuo početkom 13. stoljeća. Rođen je u Lisabonu, a preminuo u Padovi. U Padovi je dovoljno reći ‘il santo’, kako bi svi znali o kome je riječ. Živio je kratko, svega 36 godina, ali dovoljno da posvjedoči svoju ljubav prema Isusu i braći ljudima. Nije važno koliko godina živiš, nego – kako živiš. Proglašen je svecem i crkvenim naučiteljem, što će reći da smo pozvani širiti zdravi nauk Crkve i živjeti sveto. Pobožnost 13 utoraka sv. Antunu svojevrsno je hodočašće pod zaštitom sveca – hod prema Isusu kojeg svetac ne drži za sebe nego ga predaje svima koji ga žele susresti.“

„Sv. Antun je svetac nade; ulijeva je i priskače u pomoć svima koji traže zagovor. Promatrajući kip sv. Antuna, u naručju vidimo Isusa, što predstavlja sažetak njegova života i propovijedanja. Imati Isusa i dati ga žednome svijetu bila je svečeva životna misija. Naviještao je Krista raspetoga i svjedočio njegovu spasiteljsku ljubav.“ Aktualizirajući rečeno, u nastavku je rekao: „Svako je vrijeme potrebno Isusa. Svi smo potrebni Kristova Duha Svetoga. Cijela naša Domovina i svijet potrebni su ljubavi Boga Oca, snaga i vodstva Duha Svetoga te Isusa, Spasitelja svih ljudi.“

Osvrnuvši se na evanđeoski odlomak, kazao je kako sv. Ivan zorno opisuje kupalište u kojima se nalaze slijepi, hromi i uzeti bolesnici. „Riječ je o vrlo teškim bolesnicima, a Isus zna da ovog čovjeka prati teška bolest više godina. Jednostavno mu pristupa i govori – ‘Želiš li ozdraviti?’. Bolesnik s druge strane ne oklijeva i odgovora – ‘Gospodine, nikoga nemam tko bi me uronio u kupalište.’ Nije li teško živjeti s mišlju kako smo sami?O tome je pisala i Majka Terezija, a ovaj čovjek nije bio željen skoro 40 godina, pa ipak, nije gubio nadu.“ Biskup Štironja ustvrdio je kako postoje mnogi koji su se pomirili sa svojim stanjem. „Šute i ne čine ništa da se njihovo stanje promijeni. Onaj tko je zadovoljan sa svojim stanjem, nema promjene. Nikada ne smijemo izgubiti nadu, nikada ne prestati kucati na Isusova vrata – i ujutro, i u podne, i navečer – ne samo na dane velikih svetkovina.“

Bolesnikovu želju da ozdravi predslavitelj je objasnio kroz imperative koje Isus upućuje i to – ustani, uzmi postelju i hodi. Tumačeći ih, mons. Štironja pojasnio je: „Kako ustati kada ne znaš kako se ustaje i kada si siguran da ne možeš? Isus budi nadu i onda kada ona ne postoji. Bolesnik s druge strane ne razumije što će se dogoditi, ali sluša.“ Komentirajući imperativ „uzmi“, kazao je kako nije dovoljno ustati. „Čovjek ne razumije kako ozdravlja, ali sluša. Uzima postelju unatoč tome što je subota.“ Govoreći o trećem, „hodaj“, naglasio je kako ovako nešto može učiniti samo Isus. „Bolesnik je ozdravio je bez uranjanja u vodu, lijeka i liječnika. Ne samo da je ustao, nego je i nosio svoju postelju. Ne samo da ga je ozdravio, nego mu je dao da može nositi breme na svojim leđima. Isus se ne boji onoga što će reći ljudi, tim više što znade da govori i čini dobro.“

S tim mislima, obrativši se okupljenim hodočasnicima, biskup je poručio: „Nismo li i mi pozvani govoriti i raditi po Božjem? Ne sramiti se odlaska u crkvu ili možda pristupanja sakramentu ispovijedi? Roditelji, ne sramite se kada vas pitaju što će vam još jedno dijete. Ima li išta časnije od toga biti otac i majka i to – sveti, otvoreni životu i Božjoj ljubavi? To zaslužuje sve nagrade i pohvale. Svjetini nisu zanimljivi Božji interventi, već skandali, crna kronika i grijesi, i to nerijetko izmišljeni. Bolnice su pune bolesnika i ponekad se čeka na red. To ipak nije glavni problem društva. Pravi je problem kada obole sustavi i kada zavlada epidemija društva koja vapi za obnovom. Na smrt bolesnom svijetu pogođenim teškom bolešću oholosti i egoizma može pomoći samo Bog.“

Podsjetivši da se nalazimo u vremenu korizme, biskup je podsjetio na misli pape Franje o tome kako ovo vrijeme trebamo živjeti kao vrijeme ozdravljenja. Nadodao je kako su slabost i bolest iskustva koja su nam svima zajednička.

Zaključujući misli o ozdravljenom, mons. Štironja istaknuo je kako evanđelist Ivan ne donosi ime ozdravljenoga te da je važnije ono što nam događaj ozdravljenja poručuje. „Taj čovjek u potrebi može biti svatko. Možda netko čeka na susret s Isusom u sakramentu pomirenja, možda postoji netko tko godinama čeka da se pomiri sa svojim najbližim. Već večeras osjeti snagu Isusova lijeka koji se zove praštanje. U svom srcu oprosti kako i tebi i nama Otac prašta. Tjelesna paraliza ništa je u odnosu na duhovnu.“

Okupljene hodočasnike biskup je potaknuo da iskoriste mogućnost potpunog oprosta koju Crkva nudi u jubilejskoj godini i u ovoj crkvi. „Iskoristimo ove pobožnosti kao i preostali dio korizmenog hodočašća prema svetkovini Uskrsa. Sastavni dio je ispovijed koja nas vodi prema Vazmenom trodnevlju i sjedinjenju s Isusom o svetkovini Uskrsa.“

Papa Franjo poziva na smanjivanje napetosti i stvaranja dijaloga, što je spomenuo i propovjednik na kraju homilije. „Dijalogom se smanjuje broj konflikta, a razgovorom se mogu riješiti svi problemi. Treba sjesti i razgovarati, a pogotovo pozvati Onoga koji je rekao da je prisutan kada su dvojica ili trojica sabrana u Njegovo ime.Pitaj Isusa, zovi ga molitvom i reci – Pomozi da se pomirim i oprostim. Mnogo može žarka molitva pravednika, govori nam sv. Jakov u svojoj poslanici.

Ohrabrivši okupljene, predslavitelj je poručio: „Isus je sve promijenio u životu uzetoga, a i mi, baš kao i ozdravljeni imamo poziv upućen od Isusa ići i više ne griješiti. Novost u mome i tvome životu može nastati već večeras, i to je najveće čudo koje nam može izmoliti sv. Antun. Ovu pobožnost, sve utorke i sve dane prikažimo Bogu kako bi naši mladi i djeca, svi krštenici ozdravili i kako bismo čuvali plamen vjere i nade, plamen Božje ljubavi koji je Krist zapalio uskrsnućem, a na Pedesetnicu izlio na svoju Crkvu. Neka nam Isus bude središte, smisao i cilj života. Našem Otkupitelju sva slava, hvala i čast u sve vijeke vjekova. Amen.“

Po završetku euharistijskog slavlja, domaći župnik je zahvalio biskupu Štironji na predvođenju euharistijskog slavlja te podsjetio kako Župa sv. Antuna Padovanskog redovito mjesečno hodočasti u Padovu te da se može prijaviti preko župne stranice. Pozvao je i na sudjelovanje u korizmenoj akciji „Korizmeni pereci“, koji se mogu nabaviti svakog utorka. Najavio je i 7. po redu Antunovski hod, koji će se održati u subotu, 7. lipnja 2025. godine. Na kraju euharistijskog slavlja, svi su zajedno izmolili potpuni oprost.

Biskup se prije završnog blagoslova zahvalio franjevcima i hodočasnicima s kojima je predslavio euharistijsko slavlje. „Moćne su molitve, pridružimo im se u zajedništvu, jer kada molimo zajedno, onda su i uslišanije. Ipak, tu molitvu ne izgovarajmo samo u crkvi, već to činimo kao obitelj kada se vraćamo u svoje kuće. Na to nas i poziva jubilejska godina, na obnavljanje korijenja kroz molitvu. Želim da jubilejski hod bude obnova one ljubavi koju je Isus potvrdio na svome križu i pozvao nas da naše životne križeve sjedinimo s njegovim kako bi postali spasonosni. Ujedinimo srca u vjeri, ljubavi i nadi kao hodočasnici nade, a na tom putu neka nas prati zagovor sv. Antuna i pokoji vapaj uputimo kako bi se naši mladi oduševili propovijedanjem ili ispovijedanjem.“

Biskup je mlade pozvao i na pobožnost križnog puta u pulskoj Areni 12. travnja, uoči Nedjelje Muke Gospodnje. Nakon svete mise, uslijedilo je čašćenje relikvija Sveca, uz pjevane litanije.

Sljedeći utorak predslavi fra Ivan Marić, širokobriješki gvardijan.