Prvom nedjeljom došašća ili adventa (koju nazivamo POSTILICA ili PROROČANSKA – jer se prisjećamo proroka Izaije koji nam je navijestio Isusovo rođenje) započinje intenzivna kršćanska priprava za blagdan Isusova rođenja, Božić, a s njome i nova crkvena godina. Iako je liturgijska boja ovog vremena, koje traje 4 tjedna odnosno 4 nedjelje, ljubičasta kao i u korizmi, ono nije toliko doba pokore i odricanja nego više radosnog iščekivanja, nade, budnosti i čežnje.

U nekim dijelovima Hrvatske još su sačuvani i stari običaji proslava adventskih nedjelja, a mi ćemo na našem adventskom vijencu (koji u kršćanskoj simbolici svojim oblikom podsjeća na početak/ kraj, beskonačnost; spasenje, vječnost koju zadobivamo po Kristu) sigurno upaliti prvu adventsku svijeću, ljubičaste boje, svijeću NADE.

Ljubičasta je u došašću i boja svećenikove misnice, a ljubičasti mogu biti i naši podočnjaci ako intenzivno pohodimo mise zornice s kojima počinjemo od ponedjeljka 1. prosinca u 6 sati – u prošlosti je i advent bio intenzivnije vrijeme pokore, a također tijekom kojeg je bio obavezan nemrs. No, neka nama danas bar odricanje od sna ne bude mrsko, pokušajmo bdjeti (kao što se bdije i na Veliku subotu), i budni i pripravni dočekati Kristov dolazak na svijet. Ranim ustajanjem uživat ćemo uz to i u kulturi jer mnoge pjesme koje ćemo na misama zornicama orno pjevati da se razbudimo i ugrijemo dio su bogate hrvatske sakralne i narodne tradicije.

Na nedjeljnim svetim misama nećemo pjevati himan Slava pa će nam posebno zvučati kad ga ponovno čujemo na sam Božić, a u Rimskom misalu stoji kako je to zato što u ovo vrijeme slavimo pomalo suzdržano kako se ne bi „pretkazala potpuna radost Gospodinova rođenja“. Imajmo to na umu i kad ćemo pohoditi razne gradske advente i poslovne domjenke. Priprava za Isusov dolazak mora biti intenzivna, ali na drukčiji način, nije njena poanta u fritulama, kuhanom vinu i blještavilu lampica (no u redu je da nas i to veseli dok god nam to nije jedina svrha). Svakako u tom duhu preporučamo i posjet adventskoj kućici Kod fratara, gdje ćemo spojiti našu adventsku gastro-eno potrebu s humanitarnim karakterom.

Pokušajmo ove godine i u dječje adventske kalendare, uz neizostavne čokoladice ili igračkice, koji vesele onog tko ih otvara, ubaciti i jednu poruku poticaja za dobro djelo, lijepu riječ ili gestu prema bližnjem ili nekom nepoznatom. Možemo nazvati zaboravljenog rođaka, pomoći starijem susjedu, pokloniti nekome svoje vrijeme, pronaći nekoga u potrebi, pružiti nekome podršku… jer će tako ne samo intenzivnijom molitvom, slavljem nego i dobrim djelima naša priprava za Božić biti uspješna.

Jer On nam uskoro dolazi.