Proljetna Padova u ozračju korizme
Župa svetoga Antuna Padovanskog u subotu, 21. ožujka je, u duhu zajedništva i hodočasničke radosti, krenula putem Padove, vođena pratnjom fra Filipa Pušića i bogoslova. Ovo putovanje nije bilo tek fizičko kretanje prema svetim mjestima, nego prije svega nutarnje hodočašće, obilježeno molitvom, sabranošću i traženjem dubljega susreta s Bogom po primjeru svetaca.
Prvo stajalište bilo je svetište svetoga Leopolda Mandića, skromnoga, ali duhovno iznimno snažnog mjesta koje i danas snažno govori o Božjem milosrđu. Ondje su hodočasnici imali priliku pristupiti sakramentu pomirenja, zastati u tišini osobne i zajedničke molitve te razgledati prostor u kojem je sveti Leopold neumorno dijelio Božje oproštenje. Poseban dojam ostavila je njegova ispovjedaonica, koja kao da i danas čuva odjeke tisuća duša koje su ondje pronašle mir, utjehu i novi početak. Sabrani u zajedničkoj molitvi, hodočasnici su nastavili svoj put obogaćeni iskustvom milosti. Put je zatim vodio prema bazilici svete Justine, čija monumentalnost i ljepota uzdižu pogled i srce prema nebeskim stvarnostima. U toj veličanstvenoj crkvi hodočasnici su imali milost zastati pred grobom svetoga Luke evanđelista te se u zajedničkoj molitvi povezati s apostolskom predajom koja i danas živi u Crkvi. Ti trenutci sabranosti dodatno su produbili svijest o pripadnosti velikom zajedništvu vjernika kroz stoljeća. Nakon obilaska bazilike svete Justine, hodočasnici su stigli pred baziliku svetoga Antuna, zaštitnika župe i jednoga od najomiljenijih svetaca kršćanskoga svijeta. To sveto mjesto, prožeto molitvama nebrojenih vjernika i svjedočanstvima uslišanih zagovora, odiše posebnom toplinom i duhovnom snagom. Nije stoga čudno što upravo ova bazilika iz godine u godinu privlači mnoštva hodočasnika, željnih utjehe, nade i blizine Božje.
Nakon razgledavanja bazilike i vremena posvećenoga osobnoj pobožnosti, uslijedilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio fra Filip. U otajstvu svete mise hodočasnici su na najdublji način sjedinili sve doživljeno – molitve, nakane i zahvalnosti – prinoseći ih Gospodinu kao dar. Slobodno vrijeme za zajedničko druženje, ručak i odmor proteklo je u vedrom i bratskom ozračju, dodatno učvršćujući međusobne veze. Kao i svaki put, fra Filip je sve vaše molitvene nakane koje ste zapisali na internetskim stranicama Bazilike predao pred Svečev grob.
Put se potom nastavio prema svetištu Arcella, mjestu gdje je sveti Antun dovršio svoj zemaljski hod i prešao u vječnost. U tišini toga prostora hodočasnici su mogli osjetiti duboku povezanost između zemaljskoga života i nebeske slave, promatrajući primjer sveca koji je sav svoj život posvetio naviještanju Evanđelja.
Posljednje odredište bilo je svetište Camposampiero, mjesto obilježeno početkom posljednjega svečeva ovozemnog hodočašća. Ondje se nalazi skladno uređen vrt sa stazom koja vodi od svetišta viđenja do maloga svetišta oraha, mjesta osobite simbolike i duhovne dubine. Uz tu stazu nalaze se brončane skulpture koje prikazuju ključne trenutke Isusova života, one iste koje je sveti Antun svojim riječima i životom neumorno naviještao, približavajući ih srcima ljudi.
Nakon ispunjenog i milošću prožetog dana, hodočasnici su krenuli prema Zagrebu. Cijelo je putovanje bilo isprepleteno zajedničkom molitvom i pjesmom na slavu Gospodina, ostavljajući u srcima sudionika trajni trag radosti, zahvalnosti i duhovne obnove.
