Sedmi utorak u čast svetom Antunu

U ozračju uskrsne radosti i sve snažnije priprave za blagdan sv. Antuna, u utorak 28. travnja 2026. godine u bazilici sv. Antuna Padovanskog slavljen je sedmi od trinaest utoraka na čast Sveca svega svijeta.
Na početku svete mise okupljene vjernike i predslavitelja srdačno je pozdravio rektor bazilike fra Ivan M. Lotar, istaknuvši kako se nalazimo u snažnom duhovnom hodu prema Antunovu, vremenu milosti u kojem se župna i hodočasnička zajednica osobito otvara Božjem djelovanju po zagovoru sv. Antuna.
Euharistijsko slavlje predslavio je fra Milan Gelo, koji je u svojoj nadahnutoj propovijedi, polazeći od evanđeoskog odlomka o Dobrom Pastiru (Iv 10,22-30), progovorio o vjeri kao zajedništvu, slušanju i sigurnosti.
Na početku homilije podsjetio je kako sv. Antun u svojim propovijedima često promatra Krista kao Dobroga Pastira koji ne napušta svoje stado, nego ga sabire, nosi i hrani. Upravo se to Kristovo djelovanje, naglasio je, i danas ostvaruje u Crkvi, osobito u euharistiji, gdje vjernik biva nošen na grudima Božje milosrdne ljubavi.
U prvom dijelu propovijedi istaknuto je kako Isus ne okuplja savršene, nego slabe i različite ljude od kojih stvara zajednicu – Crkvu. Upravo to zajedništvo, koje nadilazi ljudske slabosti i podjele, jedno je od najvećih čuda kršćanstva. Vjernici su stoga pozvani biti graditelji mostova, oni koji povezuju, mire i unose mir u svoje obitelji i zajednice.
Središnji naglasak stavljen je na slušanje Kristova glasa. Vjera, kako je istaknuto, nije tek znanje ili osjećaj, nego odnos povjerenja koji se očituje u spremnosti da se Boga sluša i slijedi, i onda kada put nije lagan. Postavljeno je i konkretno pitanje koje dira savjest svakog vjernika: čiji glas slušam u svom životu?
U daljnjem dijelu propovijedi naglašena je potreba razboritosti u vjeri. Kršćanin nije pozvan na lakovjernost ni na prilagođavanje duhu vremena, nego na hrabro razlučivanje i vjernost evanđelju. Vjera traži snagu da se ostane u istini, ali uvijek u ljubavi.
Na kraju je odjeknulo snažno Kristovo obećanje: „Nitko vas neće ugrabiti iz moje ruke“, koje vjerniku daje duboku sigurnost i nadu. Istaknuto je kako vječni život nije tek buduća stvarnost, nego zajedništvo s Bogom koje započinje već sada, u sigurnosti njegove prisutnosti.
Slavlje sedmog utorka još je jednom posvjedočilo koliko je pobožnost sv. Antunu duboko ukorijenjena u srcima vjernika, koji iz utorka u utorak ispunjaju baziliku, donoseći svoje molitve, zahvale i nade. Hod prema Antunovu tako postaje ne samo niz pobožnosti, nego istinski duhovni put obraćenja, rasta i povjerenja u Boga koji nikada ne napušta svoje.