Na grobu sv. Antuna prikazane molitvene nakane zagrebačkih hodočasnika
U subotu, 10. listopada 2026., hodočasnici sa Svetog Duha pohodili su Padovu i svetišta povezana sa životom sv. Antuna Padovanskoga. Hodočašće su vodili fra Mateo Vujčić, fra Blaž Žagač i Tanja Popec. Pohod grobovima svetaca, euharistijsko slavlje i molitva bili su prigoda za obnovu vjere i pouzdanja u Gospodina, kojemu su hodočasnici donijeli vlastite nakane, ali i prošnje brojnih vjernika povjerene našoj Bazilici.
Prva postaja bilo je svetište sv. Leopolda Bogdana Mandića. Uz grob ovoga hrvatskog sveca i njegovu ispovjedaonicu, u kojoj je neumorno služio pomirenju ljudi s Bogom, hodočasnici su zastali pred svjedočanstvom života posvećenoga Božjem milosrđu. Leopoldova poniznost i strpljiva ljubav prema svakom čovjeku trajni su poziv na povjerenje u Božje oproštenje.
Uslijedio je pohod bazilici sv. Justine, ranokršćanske mučenice, u kojoj se nalazi grob sv. Luke evanđelista, pisca trećega evanđelja i Djela apostolskih. Susret s tim svetim mjestom povezao je hodočasnike s početcima Crkve i svjedočanstvom vjere koja se stoljećima prenosi navještajem Božje riječi i vjernošću evanđelju.
Vrhunac hodočašća bilo je euharistijsko slavlje na grobu sv. Antuna. U njegovoj padovanskoj bazilici, duhovnom domu tolikih štovatelja Sveca svega svijeta, hodočasnici su pred Gospodina donijeli svoje živote, obitelji, zahvale i potrebe. Posebno mjesto u svetoj misi imale su molitvene nakane pristigle putem mrežne stranice naše Bazilike. Sve su prikazane na misi na grobu sv. Antuna i položene na zavjetno mjesto. Tako su u ovo hodočašće molitveno bili uključeni i svi koji nisu mogli osobno poći u Padovu, a svoje su prošnje s povjerenjem predali našoj zajednici.
Svaka od tih nakana nosi nečiju životnu priču, nadu, patnju ili zahvalnost. Prinesene u euharistijskom slavlju, postale su zajednička molitva Crkve, u kojoj jedni druge nosimo pred Gospodina. Njihovo polaganje na zavjetno mjesto vidljivi je znak pouzdanja u zagovor sv. Antuna, koji nas uvijek vodi Kristu i osluškivanju njegove riječi. Hodočasnički put nastavljen je pohodom Arcelli, mjestu preminuća sv. Antuna. Ondje spomen njegova prijelaza Ocu poziva na razmatranje života potpuno darovanoga Bogu i ljudima.
Završna postaja bio je Camposampiero, mjesto povezano s posljednjim razdobljem svečeva života. Hodočasnici su pohodili svetište koje čuva spomen na viđenje Djeteta Isusa u Antunovu naručju te Kapelu oraha, podignutu na mjestu povezanom s njegovim propovijedanjem. Ta mjesta svjedoče o dubokoj povezanosti Antunove molitve i navještaja evanđelja.
Pohod padovanskim svetištima povezao je molitvu, sakramentalni život i svjedočanstva svetosti u poziv na osobnu obnovu. Nakane donesene sa Svetog Duha ostale su položene na zavjetnome mjestu, a njihovi podnositelji uključeni u molitveno zajedništvo koje nadilazi udaljenosti. Neka zagovor sv. Antuna prati sve koji su mu se s pouzdanjem obratili te ih ohrabri u vjeri, nadi i ustrajnoj ljubavi.
