Susret hrvatske katoličke mladeži u Požegi
Prošli vikend (od 2. do 3. svibnja 2026.) ostat će duboko upisan u naše pamćenje. Kao župa iz Bazilike sv. Antuna Padovanskog hodočastili smo na Susret hrvatske katoličke mladeži u Požegi – i o tome ne možemo govoriti drukčije nego osobno, jer to nije bio tek događaj, nego snažno iskustvo žive Crkve.
Naše hodočašće predvodili su fra Filip Pušić i fra Zvonimir Pervan, koji su nas pratili i vodili ne samo organizacijski, nego i duhovno. Već sam put bio je više od dolaska – bio je to hod zajedništva, pjesme i nutarnje priprave. Osjetili smo od samoga početka da ulazimo u nešto što nas nadilazi.
Susret je trajao dva dana i bio je izvrsno organiziran. Jasnoća programa, srdačnost domaćina i pažnja prema svakom sudioniku omogućili su da se u potpunosti posvetimo onome najvažnijem – susretu s Bogom i jedni s drugima. Grad Požega bio je ispunjen mladima, a svaki susret i svaki trenutak nosili su isti duh: pripadamo jednoj Crkvi.
Prema dostupnim izvještajima, na susretu se okupilo više od 20 tisuća mladih iz Hrvatske i inozemstva, uz sudjelovanje velikog broja svećenika, redovnika i redovnica te hrvatskih biskupa. Ta brojnost nije bila tek podatak, nego snažan znak da Crkva živi i raste upravo u mladima.
Prvi dan bio je obilježen bogatim duhovnim programom: katehezama, svjedočanstvima, euharistijskim klanjanjem i mogućnošću za sakrament pomirenja. U svemu se osjećala iskrena čežnja mladih za smislom i susretom s Bogom koji govori u dubini srca.
Središnji trenutak bila je sveta misa, koju je predslavio požeški biskup Ivo Martinović. U svojoj propovijedi uputio je snažan i očinski poziv mladima da ne ostanu na površini, nego da se odluče za Krista kao temelj svoga života. Posebno je naglasio kako suvremeni čovjek sluša mnoge glasove, ali da samo Kristov glas daje život i vodi u puninu. Sljedeći SHKM održat će se u Krčkoj biskupiji za dvije godine. Pozvao je na hrabrost vjere – onu koja se ne skriva, nego se živi u konkretnim odlukama i odnosima.
Duboko su nas dotaknuli i trenuci euharistijskog klanjanja, u kojima se, u tišini među tisućama mladih, mogla osjetiti snažna Božja prisutnost. U tim trenucima postalo je jasno da nismo samo okupljeni, nego istinski povezani u zajedništvu vjere. Slično je bilo i u sakramentu pomirenja, gdje su dugi redovi mladih svjedočili o želji za novim početkom.
Drugi dan susreta bio je obilježen boravkom po župama domaćinima, gdje se susret nastavio u jednostavnijem i osobnijem ozračju. Iskusili smo tako toplinu domaćina i ljepotu Crkve koja živi u svakodnevici.
Vraćamo se kući obogaćeni. Ne bez pitanja, ali s više povjerenja. Ne bez borbi, ali s jasnijom sviješću da nismo sami. Ovaj susret nije ostao u Požegi – nastavlja se u našim životima, u našoj župi i u svakodnevnim odlukama.
Jer sada jasnije znamo: pozvani smo živjeti vjeru stvarno, odgovorno i radosno.
