Deveti utorak u čast svetom Antunu

U sklopu pobožnosti „13 utoraka sv. Antunu“, 12. svibnja, devetoga utorka u nizu, misno slavlje predslavio je don Ante Kutleša.

Uvodni pozdrav izrekao je fra Miljenko Hontić, provincijal Hrvatske provincije svetoga Jeronima franjevaca konventualaca podsjetivši da je u tijeku drugi dio provincijskog kapitula. Uz pozdrav kapitualrcima te vjernicima u Bazilici i povezanima u prijenosu uživo, posebnu dobrodošlicu provincijal je uputio generalnom asistentu iz Rima fra Vicenzu Cosattiju i predslavitelju don Anti Kutleši, svećeniku Mostarsko-duvanjske biskupije. Pozvao je da se sjedinimo u Božjem duhu kako bi „doista Gospodin ispunio naša srca onim potrebnim milostima da svi budemo svjedoci Isusa Krista u današnjem društvu i svijetu u kojem živimo, kao što je to Gospodin nekad činio po našem sv. Antunu, sv. Franji i današnjem svecu sv. Leopoldu Mandiću” te potaknuo da budemo „oruđe u Božjim rukama za ono što je Njegova volja “.

Predslavitelj, don Kutleša, uvodeći u misno slavlje, istaknuo je da će vjernik koji želi osjetiti blizinu Božju „poći će na slavlje euharistije. To je najsavršeniji čin kojeg čovjek vjernik može ostvariti želeći se susresti sa samim Bogom.” Pozivajući na skrušenost i kajanje, podsjetio je da je Božje milosrđe neiscrpno. „On kaže: svaki onaj koji zatraži Njegovo milosrđe, ja mu ga ne mogu uskratiti.”

U homiliji don Ante Kutleša napomenuo je uvodno da nismo u bazilici samo da bismo tražili zagovor, već da bismo učili od onih „koji su prije nas hodili putem vjere. Naše su misli danas usmjerene na tri velika imena, tri diva duha, sv. Antu, sv. Franju i sv. Leopolda Bogdana Mandića. Tri su to srca koja su kucala istim ritmom i to ritmom Evanđelja. Svaki u svom vremenu, a  opet tako bliski našim današnjim traženjima i nemirima. Oni nam poručuju da nebo nije daleko, nego da se ono dotiče zemlje upravo kroz naše konkretne živote.“

Razvijajući misao i u nastavku govoreći o tome što to povezuje daleku Padovu, krševiti Asiz i Herceg Novi s bazilikom sv. Antuna Padovanskog u Zagrebu danas, istaknuo je kako je to ona „neutaživa žeđ za Bogom koja ne ostaje zatvorena u oblacima teorije, nego hrabro silazi u prašinu svakodnevnog puta. Svetost nije bijeg od svijeta, ni odricanje od radosti života. Naprotiv. To je najdublje moguće uranjanje u ovaj svijet, ali s Kristom u srcu i krunicom u ruci.”

Podsjećajući da se nalazimo u posebno značajnoj godini 800. obljetnice smrti sv. Franje, propovjednik je poručio da je „Franjo bio taj koji je zapalio oganj u kojem se kalio i naš sv.Ante. Taj oganj nije bio od velikih riječi, nego od potpune predanosti Bogu. Franjo nas podsjeća da se Evanđelje ne čita samo iz knjiga nego se ono živi.” Protumačio da je bio hodajuće Evanđelje, a ne samo teoretičar kršćanstva. „Njegova svetost nije bila u čudesima koja su se događala oko njega, nego u čudu njegova preobraženog srca koje je u svakom čovjeku vidjelo brata , a u svakom stvorenju dar Božji.”

Nadalje, ističući uz sv. Franju i sv. Antuna, sv. Leopolda Bogdana Mandića, don Kutleša rekao je kako nam njegov lik „govori o snazi malenog čovjeka. Unatoč progonima, fizičkoj slabosti, daljini od domovine, on nikad nije zaboravio tko je. Njegovo rodoljublje nikad nije bilo isključivo, već prožeto kršćanskom ljubavlju. “ Propovjednik je upozorio kako je upravo sv. Leopold primjer kako čuvati tradiciju i identitet u  „ovom vremenu odnarođivanja… Koliko je puta njegovo krhko tijelo drhtalo pod golemim tereom tuđih grijeha i ispovijedi”, pitao je zatim don Kutleša, povezujući s aktualnom temom – pravo žena na prekid trudnoće, pravo na eutanaziju. „Braćo i sestre, onaj pojedinac, udruga ili bilo koja stranka koja traži, ima u svom programu prekid trudnoće, eutanaziju, ubijanje starijih ljudi, micanje križeva, odrstranjivanje vjeronauka itd., onaj koji ima to u svom programu, ja kao vjernik, ako sam vjernik i tako se priznajem, ne mogu tome dati glas. Zašto? Ako mu dam glas, ja sam sukrivac u izvođenju svega toga jer sam mu ja dao svoj glas.” Posebno je, govoreći o primjerima susreta sa ženama, majkama koje su nekada učinile abortus i njihovim potresnim ispovijestima i duševnim posljedicama, istaknuo da se najveće duhovne bitke dobivaju, kako i primjer sv.Leopolda pokazuje, „na koljenima u tišini, strpljenju i beskrajnom milosrđu prema svakome grešniku”.

Govoreći o pozivu na svetost i važnosti promocije svetosti, don Kutleša istaknuo je da ona nije rezervirana samo za elitu. „Danas se svetost često skriva tamo gdje je nitko ne vidi. U majci koja se budi noću da utješi dijete, u ocu koji pošteno i mukotrpno zarađuje obiteljski kruh, u bolesniku koji svoju tešku patnju i samoću tiho prikazuje za spas svojih bližnjih. Svetost je zanat koji se peče u znoju naših običnih dana.“ U tom kontekstu sv. Antun nas opominje, da su „naša djela najglasnija i najuvjerljivija propovijed koju ikada možemo održati. Ako tvoj život ili moj život ne govori o ljubavi, tvoja su i moja usta uzalud otvorena“, rekao je don Ante.

Zaokružujući homiliju, don Kutleša upozorio je da susreti u bazilici svetog Antuna u Zagrebu ne budu samo „običan običaj”. „Ne bojmo se svoje malenosti, svojih padova jer Bog voli graditi na onome što svijet smatra neznatnim i slabim. Poput Leopolda budimo postojani u ljubavi. Poput Franje budimo slobodni od navezanosti i poput Ante budimo neustrašivi u svjedočenju istine. Krenimo, braćo i sestre, odavde s odlukom – neću čekati da postanem savršen, nego ću danas u svojim nesavršenostima početi postajati svecem jer svetost je put koji počinje svakog jutra i to iznova. Neka nas sve na tom svetom put prati moćni zagovor naših svetaca, a mir i blagoslov Božji, neka ispune vaša srca, vaše obitelji i sve vaše domove”, zaključio je don Kutleša.

Sljedećeg utorka, 19. svibnja, misno slavlje predslavit će mons. Fabijan Svalina, biskup srijemski. Pobožnost počinje u 18 sati svečanim izlaganjem relikvijara, u 18.20 slijedi pjevana krunica i Večernja u čast svecu te misa, nakon koje slijede pjevane litanije i štovanje relikvija ispred relikvijara u kojem se nalazi svečeva podlaktična kost. Prijenos svete mise od 19 sati omogućuju Laudato televizija i Radio Marija.

Tekst: Ivka Malkoč Bastašić

Fotografije: Vlado Badrov