Prva homilija fra Sandija: započeti službu govorom o Božjoj ljubavi

U nedjelju, 25. listopada, dan nakon đakonskoga ređenja u zagrebačkoj katedrali, fra Sandi održao je svoju prvu homiliju. Euharistijsko slavlje predvodio je fra Mateo Vujčić, a koncelebrirao je nekadašnji župnik fra Roko Bedalov, sada odgojitelj postulanata u samostanu sv. Frane u Splitu, koji je na slavlje došao s petoricom postulanata.

Fra Sandi primio je sveti red đakonata u subotu, 24. listopada, kada je zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša u zagrebačkoj katedrali zaredio devetoricu đakona: petoricu dijecezanskih i četvoricu redovničkih kandidata. Kako je izvijestio Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije, u slavlju su sudjelovali kardinal Josip Bozanić, zagrebački pomoćni biskupi, redovnički provincijali i brojni svećenici.

Tumačeći evanđeoski izvještaj o pozivu prvih apostola, nadbiskup je ređenicima poručio da Krist ne traži savršenu lađu, nego lađu u koju smije ući. Potaknuo ih je da Gospodinu predaju sebe sa svojim sposobnostima i slabostima te da molitvu čuvaju u srcu svoje službe. Podsjetio ih je i da ređenjem ne prestaju biti učenici: i dalje će trebati učiti, primati oproštenje, prihvaćati savjete i rasti u zajedništvu Crkve. Posebno ih je ohrabrio na vjernost u trenucima kada se plodovi njihova rada ne vide, naglasivši da Kristova blizina prethodi svakomu ljudskom uspjehu.

S tim je pozivom na služenje fra Sandi već sljedećega dana pristupio svojoj prvoj homiliji. Na početku je podijelio osobnu želju koju je nosio tijekom pripreme: svoj propovjednički put započeti govorom o Božjoj ljubavi, srži kršćanske vjere i života. Naviještena čitanja pružila su mu priliku da progovori o ljubavi prema Bogu i bližnjemu kao nerazdvojivim odrednicama kršćanskoga poziva.

Polazeći od Knjige Izlaska, istaknuo je Božju osobitu brigu za ljude na rubu društva: pridošlice, udovice, siročad i siromašne. Ta biblijska poruka i danas pred vjernike stavlja konkretna pitanja: primjećujemo li bolesne, usamljene i potrebite? Kako se odnosimo prema ljudima koji su daleko od svojega doma? Što činimo kako bi netko po nama osjetio Božju ljubav? Svaki čovjek nosi dostojanstvo Božje slike, a Isusov primjer potiče nas da budemo blizu onima koje drugi zaobilaze.

Osvrćući se na Pavlovu poslanicu Solunjanima, fra Sandi govorio je o Božjoj riječi koja mijenja ljudski život. Čovjek koji prihvati Božju ljubav i dopusti joj da ga preobražava postaje drugima svjedok nade i milosrđa. Njegovo obraćenje pokazuje da je moguće promijeniti život i krenuti novim putem.

U središtu evanđeoskoga razmatranja bile su zapovijedi ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Premda ih poznajemo još od djetinjstva, njihovu zahtjevnost otkrivamo u svakodnevnim odnosima, osobito kada nas netko razočara, povrijedi ili nam je jednostavno teško prihvatiti njegovu različitost. Upravo tada, istaknuo je fra Sandi, naša ljubav prema bližnjemu pokazuje dubinu našega odnosa s Bogom.

Snagu za takvu ljubav trebamo crpiti na njezinu izvoru – u samome Bogu. Njegova nas blizina uči darivanju koje nadilazi vlastitu korist i očekivanje uzvrata. Najpotpuniji izraz te ljubavi jest Kristov križ: predanje za sve ljude, pa i za one koji su ga osudili i razapeli. Na takvu ljubav pozvan je svaki kršćanin.

Prva homilija fra Sandija bila je tako i poticaj zajednici da se vrati temelju svoje vjere: ljubavi koju primamo od Boga i koju smo pozvani dijeliti. Novozaređenoga đakona pratimo molitvom da riječ koju naviješta sve dublje oblikuje i njegov život. Svoju đakonsku godinu provest će u našim dvjema Župama, pod vodstvom župnika-mentora fra Ivana M. Lotara. Neka u Gospodinovoj blizini pronalazi snagu za služenje, a u ljudima kojima je poslan uvijek prepoznaje lica povjerena njegovoj brizi i ljubavi.